Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Liderstvo i menadžment > Potrebu da kontrolišete sve oko sebe vas paralizira

Potrebu da kontrolišete sve oko sebe vas paralizira

Jedna od mnogih stvari sa kojim se borim u životu jeste želja da kontrolišem kako će stvari ispasti – kontrola putovanja na koje idem, projekta na kojem radim, te kakve će osobe moja djeca postati, piše zenhabits.net.

Često, to nije tako koristan način da se živi.

Za početak, ne mislim da mi ikada uistinu kontroliramo kako će stvari ispasti. Možda mislimo da je tako, ali upitajte se, koliko često stvari ispadnu onako kako ste planirali? Znam da je moj život bio niz neočekivanih rezultata, uprkos mojim najboljim namjerama da ostvarim određene ciljeve. Čak su se i oni ciljevi koje sam ostvario ispostavili drugačijim od onoga šta sam planirao.

Štoviše, ispostavilo se da kada želim kontrolirati ishod stvari, postajem sve više zabrinut i sve više napet. Sve sam manje zadovoljan kako drugi ljudi čine stvari, manje sam zadovoljan samim sobom i manje sam opušten. Moji odnosi pate, a ja postajem sve manje sretan. To nije dobro.
Ali, šta je onda odgovor? Pa, ono što sam zaključio jeste da ne mogu zaustaviti želju za kontroliranjem stvari i ishoda. Ne mogu zaustaviti poriv za kontrolom rezultata koji me se tiču. To ne mogu kontrolirati.

Dakle, moram samo primijetiti želju za kontrolu stvari i onda pustiti da se takav poriv dogodi. Samo trebam sjediti i primjetiti potrebu, osjetiti je i biti sa njom.
Ne moram djelovati. Mogu samo sjediti.

To je lakše reći nego učiniti. Ali, pokušajte to primjeniti u praksi:

Vidim potrebu za kontrolom kao samo još jedan nagon, a ne nešto što moram slijediti. To je samo prijedlog djeteta u meni, a ne naredba.
Zatim se okrenem prema trenutku u kojem se nalazim i vidim ljepotu onoga što je ispred mene. Unutar trenutka koji se stalno mijenja i u kojem se sada nalazim. Postoji neka radost u ovom trenutku, čak i ako je ne kontroliramo.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Ne treba kontrolirati stvari da bi u njima mogli uživati. Treba samo pustiti da se stvari događaju.
Naravno, i dalje radim i djelujem. I dalje radim sa drugim ljudima, i dalje se informišem i učim, jer sam znatiželjan.
Ali moja akcija ne mora nužno kontrolirati ishod. Ja mogu raditi nešto sa namjerom da to bude dobro, suosjećajno i korisno za druge, ali ne znam hoće li stvari ispasti onako kako se ja nadam. Imam namjeru, ali ne znam kako će se stvari odvijati.
I to je sasvim u redu.
Ja djelujem, te vjerujem da će stvari ispasti kako treba, čak i ako ne znam kakov bi ishod mogao biti.
Vjerujem.
Ovo je moj izbor: mogu izabrati i pokušati kontrolirati ishod, ili mogu vjerovati u trenutak.
Biram povjerenje.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top