Postanimo ljudstvo i karakter na kraju Ramazana!

Ličnost i karakter

Pod ličnošću se najčešče podrazumjeva poseban kompleksan, integrisan, konzistentan i relativno stabilan sklop psiholoških karakteristika individue, koji određuje njeno karakteristično i dosljedno ponašanje. Može se reći da je ličnost sveobuhvatni pojam koji pretenduje da pojedinca objasni u cjelini. Ona je i  jedinstvena kombinacija biološki datih i stečenih osobina koje su u interakciji.

Postoji možda implicitno uverenje da je ličnost srž onoga što čovjek jeste i što mu daje osećaj cjelovitosti.

Karakter, od grčke reči χαρακτήρα što znači  znak utisnut na novčiću, danas označava skup svih atributa i osobina kod jedne osobe, kao što su: integritet, hrabrost, moralnost, iskrenost, odanost…

Pojam karaktera se pojavljuje u okviru mnogih teorija ličnosti, bilo kao osnovni ili prateći pojam u objašnjenju individualnog reagovanja pojedinca. Podrazumjeva se da je karakter spoj različitih osobina nekog pojedinca koji daje cjelovitu sliku te osobe. Karakter  je zaslužan za dosljednost u reakcijama neke osobe kada se ona nađe u sličnim situacijama. Često se izjednačava sa ličnošću u cjelini, pa se sa tim terminom koristi naizmjenično, ali može da predstavlja i uži pojam, pa kao takav najčešće označava osobeni sklop pretežno socijalnih aspekata u strukturi ličnosti, motivacionih, moralnih ili  konativnih. Nekada se ovaj pojam upotrebljava u još užem značenju, kao spremnost čoveka da se ponaša u skladu sa moralnim normama.  (“Dobar ili loš” karakter u svakodnevnom značenju se prevodi kao moralan ili nemoralan čovjek).

Termini  karakter i ličnost, ukazuju na opštu ljudsku potrebu da se razumije pojedinac, objasne njegovi postupci  i predvidi ponašanje. Ovo važi koliko za razumjevanje ljudi oko nas, tako i za razumevanje nas samih. Bez pojmova ličnosti i karaktera ne bismo mogli da predvidimo ponašanje osobe.

Poremećaji ličnosti 

Psihijatrijski podaci kažu da oko 15% svih hospitalizovanih ljudi s mentalnim problemima dolaze iz grupe poremećja ličnosti, a kod poremećaja ličnosti je visoka stopa samoubistva i kombinacije s drugim vidovima mentalnih problema. Poremećaji ličnosti  predstavljaju karakteristične i trajne obrasce ponašanja, mišljenja i osećanja koji prilično odudaraju od onog što je uobičajeno. Ove devijacije se obično javljaju u sferi volje , nagona i emocija, i to u periodu adolescencije. Oni se nastavljaju tokom života, i ukoliko se osobe ne obrate za pomoć, moguće je da se struktuiraju u sve teže obrasce neprilagođenog ponašanja.

Nagoni i karakter

Nagoni su urođeni, naslijeđeni i nenaučeni obrasci ponašanja, koji teže zadovoljenju. Nagonske potrebe se zadovoljavaju na način koji ne ovisi o iskustvu individue, po nenaučenim obrascima ponašanja, nezadovoljenje izaziva unutrašnju napetost, dok je zadovoljenje praćeno osjećajem ugode.

Razlikujemo  vitalne i socijalne nagone.  Vitalni nagoni uključuju nagon za samoodržanjem (nagon za ishranom),  nagon za održanjem vrste (seksualni nagon) i roditeljski nagon. Socijalni nagoni su afilijativni nagon – za životom u zajednici s drugim ljudima, nagon za igrom i razonodom, za radoznalošćui i istraživanju novog,   nagon za autoafirmacijom – biti prihvaćen i priznat od drugih, naći svoje mjesto u grupi itd.

Potiskivanje nagona

Prve karakterne odbrane javljaju se već u ranom djetinjstvu, onda kada se dijete suoči sa prvim zabranama tj. kada se realnost suprotstavi njegovim prohtjevima. Frustracije u doba ranog detinjstva su neizbježne, jer sve za šta dijete u prvim godinama života zna jesu njegovi nagoni i želja za neposrednim zadovoljenjem istih. Kako ne postoje uslovi u kojima bi svi nagoni bili zadovoljeni, frustracija je neibežna. Ipak, način na koji će dijete reagovati na ove zabrane razlikuju se od djeteta do djeteta, u zavisnosti od njegovih već izgrađenih obrazaca ponašanja, odnosa sa okolinom, i ponajviše odnosa roditelja prema njemu.

Karakter se, dakle, formira kada dođe do sukoba između djetetovih potreba  –  nagona,  i reakcija sredine. Dijete uči kako da suzbije svoje potrebe i nagone koji nisu prihvaćeni, koji su osujećeni, kažnjeni…i stvara uhodane načine reagovanja koji će smanjiti sukobe sa sredinom i napetost koja se zbog toga javlja u djetetu. Ono što se dešava u ovom periodu, usljed jakog straha od kazne koji dijete osjeća, jeste potiskivanje nagona. Međutim, kako bi nagoni ostali potisnuti i sam ego se mora promijeniti. Upravo ta prva promjena ega u cilju njegovog jačanja kako bi potiskivanje bilo trajno, predstavlja početak oblikovanja karaktera. Upravo se u egu oblikuje karakter, tu gde je potrebno uskladiti različite zahtijeve unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta individue. U ovom trenutku dolazi do oklopljavanja ega kako bi se zaštitio od potisnutih nagona koji prijete da ponovo isplivaju na površinu, ali i od kazne koja prijeti u slučaju da se nagoni oslobode. Potiskivanje nagona čije je zadovoljavanje spriječeno od strane okruženja stvara novu karakternu crtu koja postaje dio ega te se nakon toga za to potiskivanje više ne mora trošiti energija.

Ovaj opis nastanka karaktera daje nam ujedno i uvid u njegovu dvostruku funkciju, odnosno već spomenutu zaštitu kako od spoljašnje opasnosti tako i od unutrašnje tenzije.

Spoljašnja opasnost, odnosno zabrana koja se djetetu nameće, zapravo je početni razlog formiranja karakterne odbrane, ali nakon toga, kad se karakterna crta ustali, ona i dalje nastavlja da djeluje i to sve više u cilju zaštite od unutrašnje tenzije. Sa odrastanjem sve je manje realnih spoljašnjih opasnosti od kojih se osoba mora braniti.

Dobro je poznato da životinje ne sputavaju svoje nagone, ali isto tako i da su stalno izložene realnim opasnostima iz okruženja. Iz ovoga se može zaključiti da je tajna zdravog karaktera, u balansu između zadovoljenja unutrašnjih nagona i istovremenog  poštovanja spoljašnjih ograničenja.

Izgradnja karaktera izmedju savjeta psihologa i praktikovanja ramazanskog posta

Karakter je možda ono najznačajnije što možemo posjedovati u životu, jer nas on određuje kao osobe i individue. Ojačati karakter znači oblikovati samog sebe u produktivnu osobu, u čovjeka koji je zadovoljan samim sobom i koji ima psihičku snagu i stabilnost.

– Psiholozi  tvrde da snaga karaktera zapravo predstavlja posjedovanje kvaliteta koji će nam pomoći da držimo kontrolu nad svojim instinktima i nagonima, da vladamo samim sobom i da odolimo bezbrojnim iskušenjima sa kojima se svakodnevno suočavamo. A upravo je ustezanje od vitalnih nagona (hrana i seksualno uživanje) ono što u osnovi kvari post, i na čemu se striktno insistira tokom Ramazana.

–  Saosećanje sa drugim ljudima, naročito sa slabijim od sebe, i onima koji su u nevolji  znatno će ojačati karakter tvrde psiholozi, a upravo post razvija ovo suosjećanje jer postač i sam postaje svjesniji da je slab i potrebniji nečije pomoći.

– Savjetuju nas da se čuvamo iracionalnih pobuda – strasti, koje i ako ponekad mogu biti korisne često umiju  da prevladaju naš intelekt i da nas natjeraju da činimo loše stvari: da se prejedamo hranom, iracionalno upražnjavamo seksualne potrebe, da se iracionalno plašimo nečega (da imamo fobije), da postanemo obuzeti tugom ili bijesom. Kažu da je odgovor na ovo  da uvijek treba razmišljati unaprijed, vježbati dobre navike, kako bi se oslobodili i kako ne bi postali robovi svojih strasti. Vidimo da će nas  vježbanje  samokontrole karakterno ojačati, a to je upravo čime ćemo položiti  ramazanski ispit.

–  Preporučuju da naučimo  činiti dobro i da izbjegavamo  zlo, potražimo svoj mir i istrajemo u njemu.

Zagovaraju da ne postižemo svoje ciljeve tako što ćemo  drugima činiti zlo, već se usmjeriti  na plemenite i istinski vrijedne ciljeve kojima ćemo unaprijediti i sebe i društvo uopšte. Ako u svemu tražimo  i vidimo  samo lični interes, dolazićmo  u sukobe i konflikte  sa drugima, i na kraju ćemo  neizbežno pasti. Dok, ako tražimo i postižemo  uzajamno dobro, svi oko nas će imati benefite od toga, a i mi ćemo postići svoje lične ciljeve, ali na mnogo zdraviji i kvalitetniji način. Sve su ovo vrijednosti na kojima Islam inače insistira, a posebno se afirmišu u Ramazanu, dok čovjek posti.

– Psiholozi preporučuju da uvijek budemo smireni, jer smirenost je stanje koje nam pomaže da uvijek sagledamo situaciju na pravi način. Smirenost i kontemplacija vode ka idejama, a ideje ka mogućnostima, i na kraju mogućnosti vode ka uspehu. Bez smirenosti nema jakog karaktera. A upravo je osjećaj smirenosti i spokoja ono što zasigurno doživljavaju i osjećaju postači tokom posta.

–  Kažu nam: „Imajte strpljenja“ – Raditi na sebi nije nimalo lako. Ne smije se  odustati poslije prvog neuspjeha, mora se imati strpljenja i biti uporan. Strpljenje i upornost su glavne odlike jakog karaktera. A to je upravo ono što  svaki postač brusi, dok prolaze Ramazanski dani, jer se strpljivo i ustrajno usteže od hrane, pića i seksualnog užitka, kako bi došao do krajnjeg cilja, nagrade koja je obećana postačima na kraju Ramazana.

–  Savjetuju nas da smo iskreni u svemu što radimo i u svakom aspektu našeg  života, jer kada smo neiskreni, neiskreni smo prije svega prema samome sebi, a to je atak na naš karakter.  I iskrenost je nešto što se bez imalo sumnje ojača u Ramazanu, jer postoji  bezbroj načina da se od ljudi sakrijemo, no svijest da smo stalno pod Allahovom pažnjom tjera nas na iskrenost u našim nemjerama da postimo.

Molimo Allaha Uzvišenog da, mi postači, steknemo sve ove vrline, kako bi među ljudima postali ljudstvo i karakter.

Piše: Mr sci med Adem Zalihić

Akos.ba