Zanimljivosti

Poslušajte najstariji zvučni zapis učenja Kur’ana

Nizozemski diplomata, profesor i orijentalista Christiaan Snouck Hurgronje (1857 – 1936.) te godine je kao stipendista nizozemske Vlade posjetio Mekku. Hurgronje je bio avanturista, naučnik, možda i špijun, ali se dokazao svojim rijetkim fotografijama Mekke iz 1885. godine, kao i zvučnim zapisima koje je snimio. On je, tako, bio pionir u multimedijalnom novinarstvu. Kao savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova u tadašnjoj kolonijalnoj vladi Nizozemske Istočne Indije (današnje Indonezije) u svom životu je proputovao područja od Aceha, pa sve do Arabijskog poluotoka. Obznanivši da je prihvatio islam, u posredovanju sa osmanlijskim guvernerom Džedde, 1885. godine mu je dopušteno da obavi hadždž. Bio je jedan od rijetkih orijentalista i zapadnjaka u Mekki, koji su dobili tu priviliegiju.

On je kulturu i religiju svojih domaćina prihvatio sa strašću, tako da niko nije mogao posumnjati u njegovo prihvatanje islama. No, u svojim kasnijim pismima prijatelju Carlu Bezoldu, on je priznao da se pretvarao da je musliman. Bez obzira na njegove namjere i uprkos njegovoj kontroverznoj ličnosti, učenje sure Ad-Duha koje je učio izvjesni učač Abdulgaffar, Hurgronje je snimio te davne 1885. godine, a taj snimak predstavlja najstariji zvučni zapis učenja Časnog Kur’ana koji je od neprocjenljive vrijednosti. Snimak koji traje 1 minutu i 40 sekundi, Hurgronje je zabilježio uz pomoć tada tek izumljenog cilindričnog fonografa Thomasa Edisona, kao jednog od najranijih medija za snimanje i reprodukciju zvuka. Poznatiji jednostavno kao „zapisi“ (records) u vrijeme najveće popularnosti (1896 – 1915.), oni su bili urezivani na vanjskoj površini šupljeg cilindra koja je bila premazana voskom. Fonograf se već 1892. godine na tržištu morao boriti sa novim uređajem – gramofonom, koji je umjesto valjka koristio gramofonske ploče. Hurgronje je u Mekki u periodu od 5 mjeseci napravio različite fotografije i snimio različite zvučne zapise, a dokumentovao je i svoja zapažanja sa hadždža.

Piše: Mirsad Ovčina

Cijeli tekstu printanom izdanju Preporoda

Povezani članci