Posljedice kao rezultat pretjerivanja u jelu
Koliko i kada trebamo jesti i piti?
“O vjernici, jedite i pijte, ali nemojte pretjerivati, jer On ne voli one koji pretjeruju.” (El-E’raf,31)
Doktor Ibrahim Fehim u svojoj knjizi “Alidž nefseke bil-gizai” (Izliječiti se hranom) navodi da je jelo urođena navika koju moramo obavljati i u njoj uživati.
Činjenica je da što više uživamo u hrani, probava hrane postaje brža i lakša. Ako se desi, dok smo za stolom, da nakon uživanja u hrani osjetimo tjeskobu i malaksalost, to je dokaz da smo učinili nešto pogrešno. Simptomi nezadovoljstva zdravog želuca obrokom koji smo pojeli kao što su gasovi, nadutost, podrigivanje i drugi, jesu crveno svjetlo koje nas upozorava na opasnost koja nas može zadesiti ako se ponovo prejedemo, ili se ne klonimo vrste hrane koju ne podnosi naš želudac.
Bilo koju vrstu hrane koju želudac ne prihvata, mi trebamo izbjegavati. Postoji mnogo vrsta hrane, tako da se možemo kloniti jedne ili dvije vrste. Ako se desi da hrana koja nam ne odgovara ne škodi drugima, reći ćemo da se želuci razlikuju, kao što se razlikuju i ljudi. Zato trebamo upoznati karakteristike svoga želuca i vrste hrane koje mu odgovaraju. Naime, ako mi nešto volimo, ne znači da to voli i naš želudac. Može se desiti da se pritaji kada ga stalno primoravamo na hranu koja mu ne odgovara, ali će se jednom pobuniti, obustaviti rad ili će nanijeti štetu drugim organima.
Izvor: AbdulBasit, Muhammed El-Sajjed, Poslanikova s.a.v.s. ishrana – Hrana kao lijek, Libris, Sarajevo, 2013.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
