Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Posao u BiH – ja mogu, jer vidim sjeme u zemlji, istigfar u srcu i kišu s neba

Posao u BiH – ja mogu, jer vidim sjeme u zemlji, istigfar u srcu i kišu s neba

Potaknut Kur'anskim ajetima – prvom objavom i prijekom potrebom današnjih muslimana odlučih samo u ovom tekstu dati par konkretnih prijedloga i potencijalnih projekata koje bi svaki džemat u Bosni i Hercegovini trebao realizovati.

Potaknut dakle prvom objavom u tami pećine Hira, iznosim ovu ideju bez imalo škrtosti iz straha da će je neko drugi prisvojiti, samo u ime Allaha ne bi li se drugi okoristili njome.

Evo u formi priče i vizije ja koračam kroz Bosnu i Hercegovinu opisujući šta ja to vidim, a šta je to moguće uraditi a šta to nedostaje i kako se to može uraditi.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim sjeme znanja koje mi trebamo posijati, a Gospodar će, ako bude Njegove milosti i naših dova, dati plodove kada On odredi.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i u svakom džematu vidim prostoriju u kojoj se nalaze knjige – biblioteku. Fond tih knjiga je skupljen od novca od sergija i naših dobrih ljudi  iz dijaspore koji pomažu naše džemate kao i od knjiga koje kupe prašinu po našim kućama ili su nažalost u kontejnerima ili kartonažama.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i u svakoj džamiji vidim računarski centar u kome je zaposlena po jedna osoba – programer i gdje se nalaze najsavremeniji računari koji su danas dostupni po jeftinoj cijeni – novac za takav projekat opet bi dali dobri Bošnjaci iz dijaspore u to nema sumnje.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim sportske klubove pri džamijama – karate klubove, streljaštvo, stoni tenis, fudbal, ja to vidim pred očima, ali kako to drugi ne vide? Opet bi fond i novac za takve projekte finansirali naši dobri Bošnjaci iz dijaspore i nadam se Islamska zajednica. Zar je moguće da muslimani ne budu najbolji sportisti jer u našoj domovini postoje talenti ali mi kao vjernici moramo prepoznati tuđi trud. Naša je to obaveza jer je rečeno da će  Allah trud vidjeti, Poslanik Njegov i vjernici… Čija srca smo mi to pridobili za islam i čime?

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim instrukcione centre gdje bi vikendom studenti koji poznaju bolje neke nauke (matematika, engleski jezik, njemački jezik, turski jezik, informatika, programiranje, …) i koje je Allah odlikovao znanjem više nego druge prenosili to znanje drugim ljudima – u ime Allaha besplatno ali sistematski i planski.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim u svakoj džamiji kutiju sa natpisom – FOND ZA STIPENDIRANJE – i vidim u kutiji sadaku bogatih ljudi čija ljevica ne zna šta je desnica dala, a onaj ko dobija stipendiju ne zna da je sadaka i na najljepši način je dobiva – ne znajući ko daje i od koga uzima jer zna da Allah daje i da On uzima.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim u svakoj džamiji efendiju na sabah namazu kako postupa onako kako je postupao Poslanik a.s.:

Nakon sabah namaza, Poslanik, a.s., bi se licem okrenuo ljudima kako bi proučili zikr. Onda bi se ashabi sakupili i približili Poslaniku, a.s., a on bi započeo sa kazivanjima. Nekada bi ih opominjao moćnom opomenom od koje bi svi ashaba plakali, nekada bi im ispričao priču, nekada bi im postavljao pitanja, nekada bi ih pitao da li je neko nešto sanjao, a on bi im protumačio san, a nekada bi on njima ispričao svoj san i objasnio ga. Neki drugi put bi samo slušao ashabe, njihove životne priče, prisjećali bi se vremena prije islama, smijali bi se zajedno svome neznanju u kojem su živjeli, a i Poslanik bi se s njima smijao. Muhammed, a.s., bi tako sjedio s ashabima svako jutro do izlaska sunca.[1]

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim kako ljudi poljoprivednici odvajaju dio svog imetka na dnevnoj bazi i pomažu jetime, udovice, usamljenike i siromašne ljude samo radi Allahovog zadovoljstva. Ja to vidim.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim jedan cjelokupan sistem gdje se ne raspravlja o mevludima, sektama, razilaženjima i nejasnim ajetima iz Kur'ana jer je preče da se svi čvrsto Allahovog užeta držimo i nipošto se ne razjedinjujemo. Zar nam nije dovoljno nejedinstva i kazne podjele u stranke? Ja vidim jedinstvene džemate u Bosni i Hercegovini.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim među džematima projekte – RAZMJENA MEKTEBSKIH UČENIKA, gdje se učenici iz jednog mekteba šalju na jednu sedmicu tokom zimskog raspusta u drugi mekteb u drugu porodicu, a sve to finansiraju dvije porodice koje se dogovore. Ja to vidim.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i plačem jer ne vidim ni u jednom džematu savjetodavalište za mlade bračne parove na temeljima Kur'ana i sunneta – a imamo preveden na naš jezik i Kur'an i dvije najvjerodostojnije knjige i zbirke na svijetu – Buhariju i Muslima. Ali no gle, nakon muke dolazi slast, ja i to vidim u našim džematima. Ja vidim to jasno jer je svaki efendija dužan da postupa po Kur'anu i sunnetu kojeg i sam propovijeda.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim samo munare, no sa svake munare sa visokog mjesta vidim i tornjeve crkvi, sinagoga, ali vidim i tekiju, i svugdje gdje kročim vidim ljude oko sebe, jer ja sam musliman.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim sa munara i šerefeta zasijana polja u svim mjestima i ja vidim sjeme u zemlji, istigfar na jezicima našim i kišu sa neba.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim omladinu kako sadi krompir, luk, pšenicu, ali i voćke – šljive, orahe, višnje, trešnje, ašlame, jabuke raznih vrsta i vidim istu tu omladinu kako kupe plodove kada se kupe i vidim istu tu omladinu kako rade na farmama, na imanjima i ja ne vidim nikog da se svađa za među od par cenata, jer je ostavio svađu i prepirku radi kuće u džennetu. Ja to vidim jasno. Ja to vidim za 10, 20, 30, 40 godina. Ja vidim.

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim mlade ljude kako im Islamska zajednica dodjeljuje sredstva i poticaje za poljoprivredu a ne uzima sergiju iz njihovih džepova, i vidim kada rodi da oni vraćaju Islamskoj zajednici zekat od imovine – stoke, usjeva…

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim u našim džematima sofverske kuće – mlade ljude koji uče programiranje i koji rade preko interneta i koji preko paypal servisa zarađuju i koji se bave freelancingom i ne mole za državni posao preko štele… jer je to zlo – tražiti štelu i zapošljavati se preko štele i podržavati to kroz priču….

Ja kročim kroz Bosnu i Hercegovinu i vidim najbolje vode, najhairniju omladinu, najvrijednije ljude koji iza sabaha ustaju, toče vodu u flaše u fabrikama i prodaju je Arapima koji dolaze u našu državu kao turisti i investitori, a sve to opet preko naših džemata i džamija. Ja to vidim jasno i bez sumnje.

Ja vidim Bosnu i Hercegovinu kao najbogatiju državu u regionu, jer iskorištava potencijale i zahvaljuje na blagodatima i traži oprosta od Allaha.

Ja vjerujem da je sve što je gore navedeno ostvarivo, jer ako je Poslanik a.s. iz pustinje uspio napraviti imperiju utemeljenu na dvije stvari – Kur'an i sunnet a svedeno sve na šehadet – La ilahe illa Allah, zašto mi ne bismo mogli napraviti od zelene, vodom bogate, šumovite i najljepše države na svijetu sa najboljom klimom razvijenu zemlju?

Ja vidim radne akcije bolje nego u vrijeme „bratstva i jedinstva“ jer ja vidim radne akcije koje organizuju džemati i efendije u Islamskoj zajednici.

Ja ne kritikujem islamsku zajednicu, ja joj dajem projekte u ime Allaha da ih realizuje tražeći Njegovo zadovoljstvo, jer ja vjerujem da je sve ovo gore navedeno ostvarivo za 23 godine pa i prije, jer je Muhammed a.s. naš uzor, ostvario iz mnogo težih uslova mnogo veće stvari, a mi imamo mnogo bolje uslove i mnogo manje stvari za uraditi, ali da li radimo?

Ja vjerujem u ajet: „Mi čvojeka stvaramo da se trudi“ i vidim da svako onaj ko pročia ovaj ajet vjeruje u njega, i ja vidim kako se srca naša mijenjaju i uzimaju knjige, računare, lopate, alate, mašine u ruke i počinju da rade vjerujući u Allahovu nagradu i onu drugu koju jevda čekamo – kojom će nas Allah počastiti još na dunjaluku, ako mi i ne dočekamo, pa korist od projekata će vidjeti naša djeca ako Allah dadne – jer voćke rađaju nekad prije nekad kasnije, znanje se stiče godinama, korijenje znanja je gorko ali su plodovi slatki…, svaka promjena je mukotrpna, svako stanje je promijenjivo, sve što je moguće to moramo iskoristiti…

Ja vjerujem da svako onaj ko pročita ovaj tekst da će mu Allah proširiti prsa, otvoriti srce i da uzme barem jedan projekat i realizuje ga u svome džematu sa svojim efendijom u slobodno vrijeme – vikendom ili kada može bio on na selu ili u gradu, bio bogat ili siromašan jer će Allah iz obilja svoga dati.

Ja vjerujem čvrsto u ajet:

„Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bde. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“

I ja vidim Bosnu, i Bošnjake u njoj i omladinu kako se vraća u našu državu…

Piše: dipl.inž.maš. Edin Ibreljić

[1]

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top