Porodica iz Travnika koja čuva Božiju riječ: Od šest članova porodice Bektaš, petero su hafizi Kur’ana

Hafizi Fadil i Džemila vjenčali su se i jedno drugo pomagali, ponavljali zajedno, jedno drugo preslušavali. U takvoj porodičnoj harmoniji, u kojoj se učio Kur’an, dobili su četvero djece. Gledajući roditelje, djeca su primala i pamtila Kur’an

Kod Travnika, u svom veoma jednostavnom, ali lijepom domu, u kojem je sve podređeno posljednjoj Božijoj objavi Kur’anu, ugostila nas je porodica Bektaš. Porodica je šesteročlana, a petero su hafizi Kur’ana: otac Fadil, majka Džemila, dvadesetdvogodišnji Ahmed, devetnaestogodišnja Fatima, sedamnaestogodišnja Aiša. Najmlađa, dvanaestogodišnja Merjem na dobrom je putu da se svojim roditeljima, bratu i sestrama za koji mjesec pridruži u ovom časnom zvanju.

Domaćin Fadil Bektaš, jedan od kurra hafiza u Bosni i Hercegovini (hafiz svih deset priznatih kiraeta Kur’ana), titulu je stekao studirajući u Medini. Doktor je islamskih nauka. „Naučiti Kur’an napamet posebna je privilegija i blagodat. Sama činjenica da čovjek u svojoj memoriji može obuhvatiti 600 stranica knjige izaziva ushićenje i zadovoljstvo koje se ne može riječima iskazati ni objasniti. Ipak, hafizluk ne podrazumijeva samo memorirati Kur’an, naučiti napamet, nego i stalno ponavljati i čuvati, jer hafiz znači čuvar Kur’ana. Allah Uzvišeni kazao je: ‘Mi smo objavili Kur’an i Mi ćemo nad njim bdjeti.“ Jedan od načina na koji Allah čuva Kur’an jeste taj što je olakšao Njegovo učenje napamet. Najveća obaveza koja je pred hafizom jeste održavati to znanje. Da bi u tome uspio, sve druge obaveze mora podrediti Kur’anu. S njim se mora družiti svaki dan i dnevno najmanje jedan džuz, dvadeset stranica, nekoliko puta ponoviti i proučiti napamet, unatoč svim drugim obavezama. Ako ima više slobodnog vremena, više i uči. Pored toga, obaveza mu je naučeno uskladiti s praksom i životom. Hafiz treba da je primjer drugima u dobru. To je imperativ koji mu nalaže Kur’an koji je naučio napamet. Mnogo je privilegija koje proizlaze iz bivanja hafizom. One su nagrade obećane i u hadisima Poslanika, a.s., koji je istakao da su najbolji među ljudima oni koji Kur’an znaju napamet, da su oni prvaci među stanovnicima Dženneta i ono što je i privilegija i jedan veliki motiv jeste da su oni koji Allahovu Knjigu znaju napamet Allahova porodica, a znamo da On niti je rodio niti je rođen“, rekao nam je Fadil Bektaš.

Očeva molba da radi za islam

Fadil je Kur’an naučio napamet u vremenu u kojem je taj veliki poduhvat bio vrlo rijedak. Hafiz je postao 1988. godine. Tad je u cijeloj zemlji bilo veoma malo hafiza, a danas ih je u Bosni i Hercegovini oko 300. Pred Fadilom je hifz položilo njih 26. Naglašava da ga je njegov otac „uvakufio“ da radi za islam i da upravo to nastoji činiti svakog dana kao profesor Kur’ana u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku. Ističe da je za učenje Kur’ana osnovni uvjet imati volju i osloniti se na Allaha, dž.š., jer, kako u Knjizi stoji: „Allah voli one koji se na Njega oslanjaju.“

U svemu što radi, hafizu Fadilu Bektašu podrška je njegova suruga hafiza Džemila. Hafiz o njoj govori s posebnom pažnjom: „Čovjek u svom životu ima niz različitih iskušenja i raskrsnica na koje dolazi i na kojima bira put kojim će krenuti. Jedan od najvećih izazova koji je pred čovjekom jeste izbor životnog saputnika, jer od toga zavisi kakav će biti život poslije i kakva će biti djeca koju vam Allah podari. Mene je Allah Uzvišeni počastio pa sam u Gazi Husrev-begovoj medresi, koju sam završio, upoznao svoju suprugu Džemila-hanumu, koja je, također, naučila Kur’an napamet 1989. godine. Nas dvoje hafiza stupili smo u brak i jedno drugo pomagali smo na tom putu, ponavljali zajedno, jedno drugo preslušavali i u takvoj porodičnoj harmoniji gdje se učio Kur’an, Allah nas je obradovao, dobili smo četvero djece. Gledajući nas, djeca su primala i pamtila Kur’an. Mi smo ih ohrabrivali i poticali da i oni uče pa su, hvala Allahu, uspjeli u tome.“

Hafiz Fadil Bektaš prafrazirao je arapsku poslovicu rekavši da, kad naučiš Kur’an napamet, kao da ti je dat sav dunjaluk. Potom se sa svojom hanumom usaglasio da je od toga samo veće zadovoljstvo kad ti dijete postane hafiz.

„Dok sam ja učila Kur’an smatrala sam da su to najljepši trenuci mog života. Kad sam postala hafiz, osjećaj je bio neopisivo lijep. Ali, kad sam doživjela da su mi isto djeca postigla, to je prevazišlo moju raniju radost. Osjećaj da imaš svoju djecu hafize, čuvare Knjige, ne može se opisati. Posebno me veseli što Knjiga nije nakon dobijanja diplome ostavljena u ladicu i zaboravljena, što se znanje čuva i obnavlja, što se s Kur’anom živi, i što iz svake sobe, iz svakog ćoška čujem zvukove Kur’ana“, kaže hafiza Džemila.

Naučili „kod mame na probi“

Ona je, tvrde ukućani, najviše s njima i učila, nad njima bdjela i još bdije. Djeca, kad ih ko upita kako su naučili Kur’an, kažu: „Kod mame na probi.“ Tako je s njima počinjala – hajde da probamo. Kaže da je djecu počela odgajati još dok ih je nosila u utrobi, doveći da budu dobri. Kad ih je rodila, u potpunosti im se posvetila, uvijek bila uz njih, upućivala ih na dobro i blago opominjala kad pogriješe. Pokušavala je, kaže, da im objasni kad pogriješe zašto je to greška, ne bi li u svojim mladim umovima sami razumjeli, jer, saglasni su Fadil i Džemila, bitan je dogovor i bitno je da djeca istinski prihvataju to što rade, da ih se ne tjera da nešto urade nasilu. „Nakon deset ili petnaest godina, oni sazriju, počnu sami ispravno shvatati i promišljati, dođu vam i kažu: ‘Mama, ovo sam mogao ili mogla i bolje.’ Već sad na njima vidim da su stabilne ličnosti, da ne daju svoju vjeru ni za šta i da imaju dobre stavove. Uvijek sam bila tu da ih bodrim i da ih napominjem da uz trud i oslonac na Allaha mogu postići velike uspjehe. Ja sam im pokazivala kako da se ponašaju, ali su svoje obaveze završavali sami, sami su pakovali stvari za školu, sami radili zadaću. Uz moj nadzor, ali sami. I tako su naučeni samostalnosti“, priča hafiza Džemila, majka troje hafiza.

Ističe da je djecu lahko podstaći da vole Kur’an, ali da je tu najvažnije biti uzor, primjer. Njena su djeca, kaže, dok su se igrala gledala roditelje kako uče Kur’an, znala su zaspati uz njih dok uče Kur’an. „Treba djecu mnogo bodriti na tom putu, nagraditi ih za uspjeh, ali prije svega dati vlastiti primjer. Bude poteškoća u toj borbi, ali se s uspjehom sve to lahko zaboravi“, dodaje Fadila.

A golem je uspjeh postignut u ovoj čudesnoj porodici. Ahmed je hafiz Kur’ana, bio je učenik generacije u medresi, na engleskom jeziku diplomirao je informacijske tehnologije i ostalo mu je još nekoliko ispita da diplomira i na Fakultetu islamskih nauka. Upisao je masterski studij islamskog bankarstva. Fatima je hafiz Kur’ana, bila je učenica generacije u medresi, završila je prvu godinu na elektrotehnici, ima sve desetke u indeksu. Aiša je hafiz Kur’ana, na Turskobosanskom je koledžu i ima sve petice. Merjem je na putu da za kratko vrijeme postane hafiz Kur’ana, u osnovnoj je školi, najbolja je u razredu i ima sve petice.

Mi čuvamo Kur’an, Kur’an čuva nas

Džemila i Fadil naglašavaju da je i u uspjehu s djecom presudnu ulogu imao upravo Kur’an. Kažu, kako su članovi njihove porodice čuvari Božije Objave, tako je i Ona čuvar njima. „Kad se čovjek druži svakodnevno s Kur’anom, ma gdje putovao i s kim bio, Knjiga mu je vodilja, utire mu trasu kojom će ići. To je srž, osovina oko koje se sav život vrti i zbog toga kažemo da nas Kur’an drži na okupu i mene i moju porodicu. Sve obaveze prilagođavaju se prema Kur’anu. To je prvo, a ostalo šta stigneš. Mi, kada naučimo Kur’an napamet, čuvamo Allahovu Knjigu, a On čuva nas, našu porodicu i sredinu i društvo u kojem živimo. Na kongresima, kojima sam prisustvovao u arapskom svijetu, jedan od akcenata na kojem ulema insistira jeste da što više podučavamo djecu Kur’anu, jer u vremenu smutnji i izazova najveća blagodat koju može čovjek ponijeti i garant Allahovog čuvanja jeste učenje Kur’ana napamet. Ako omladina bude učila Kur’an i družila se s njim, to je garant Allahove milosti i čuvanja našeg trajanja bez velikih problema. Ako se udaljimo od Kur’ana, doživjet ćemo velike probleme i iskušenja“, ističe hafiz Fadil Bektaš. Hafizi, napominje, imaju veliki značaj, jer da bi govor muslimana bio vjerodostojan, on mora poznavati Kur’an: „Kada ljudi o nečemu govore, ponose se time što citiraju latinske izreke i citate nekih velikana, zamislite samo kakav je ponos i dika moći i znati citirati Gospodara svjetova, Allaha Uzvišenog. Kada se kaže: ‘To je rekao Uzvišeni Allah.’ Iza toga nema argumenta i zato je važno poznavati Allahov direktni govor.“

Za zajednicu je veoma važno da u njoj ima hafiza, jer takvu zajednicu i Allah čuva, pojasnili su nam iz ove jedinstvene porodice, jedine takve u Bosni i Hercegovini. „Važno je djeci u godinama u kojima rastu, stasavaju u ličnosti, udariti dobar temelj, a Kur’an je temelj na koji se mogu nadograditi ogromne građevine, soliteri, neboderi“, naglašava hafiz Fadil. „Ako se iskoristi ta mladost, na Kur’an se mogu nadograditi mnoga znanja koja čovjek kasnije može istraživati i učiti u životu. Ma kakvi izazovi bili, ako se čovjek iskreno oslanja na Allaha, Allah to blagosilja i daje bereket i rezultati su vidljivi. Tvoje je da se trudiš i osloniš na Allaha i od tvog oslanjanja na Njega zavise rezultati. I u odgoju djece treba se osloniti na Allaha. U godinama u kojima mnogo čega nisu svjesna treba ih privoljeti da se druže s Kur’anom, jer će ih Kur’an sačuvati, održati ih u pozitivnom okruženju dobrih insana i od njih će izrasti ličnosti na koje će se poslije moći osloniti i porodica i društvo i od kojeg ćemo svi hajrovati.“

(Elma Begović-Omerašević/STAV/Faktor.ba)