Poezija: Zavičaj
Pjesma posjetioca portala Akos.ba iz Konjica
Čežnja nebom leti
da se prisjeti
djetinjsta, osmjeha,
i kuće u kojoj si rođena
živjeti u njoj nije mahana
Ti putniče po bijelom svijetu
osjetiš li u srcu sjetu
što ostavi majku staru
kuću i drvenu seharu
Dođi u trešnje i šljive
da obiđeš svoje njive
i oraču rahmet predaj
gdje je tvoj zemlje pedalj
Nemoj da te sjećanje kori
pa jezikom samo zboriš
o rodnom selu svome
toprak tvoj svjedok je tome
Obiđi menjike što ih dedo ostavio
da ne bih opanke svoje zaboravio
babo sijući žito na njivi radio
u mlinu ga samljeo pa prodao
da ti ne bih bosonog hodao
U avliji svojoj na klupi posjedi
i kafe ponesi, u šišu isprži
miris nek prizove komšije drage
na eglen i berićet, kuće stare
Ti smrtniče, zavičaj u srcu nosi
nemoj da ti starost i vrijeme prkosi
običaj stariji od sela, neće nestati
zijaret zavičaju život produžava
Armir Hodžić
