Poezija: Starački dom
Nakon mnogo dana priče
Ubjedio sin je oca
Da život mu ljepši bi’ će
U toj zgradi poput dvorca
Što poželi tamo ima
Prijatelja prije svega
Toplo, čisto, divno svima
Slasna hrana, pažnja, njega.
I šetat’ u parku može
Stabla, cvjeće, staze ravne
A klupe su kao lože
Raznobojne, raznorazne.
On će njemu doći čes
Unuke mu dovoditi
To je tako bajno mjesto
Da će morat’ sretan biti.
Dok se voze babo šuti
A sin svoju bajku veze
Nenaviko otac čuti
Već odavno riječi nježne.
Kad stigoše klonu rukom
Želeći da torbu uzme
Niz bore mu kao prugom
Proklizaše dvije suze.
Znaš li sine na šta liče
Moje suze ovog trena
To djetinjstva tvog se tiče
Bolna je ta uspomena.
Plakao si i ti tada
Tvoja suza bješe ista
Kad te prvi put dovedoh
Ja pred vrata obdaništa.
Piše: Sead Zubanović
Akos.bA
