Poezija: Starački dom

Nakon mnogo dana priče

Ubjedio sin je oca

Da život mu ljepši bi’ će

U toj zgradi poput dvorca

Što poželi tamo ima

Prijatelja prije svega

Toplo, čisto, divno svima

Slasna hrana, pažnja, njega.

 I šetat’ u parku može

Stabla, cvjeće, staze ravne

A klupe su kao lože

Raznobojne, raznorazne.

On će njemu doći čes

Unuke mu dovoditi

To je tako bajno mjesto

Da će morat’ sretan biti.

Dok se voze babo šuti

A sin svoju bajku veze
Nenaviko otac čuti
Već odavno riječi nježne.

Kad stigoše klonu rukom
Želeći da torbu uzme
Niz bore mu kao prugom
Proklizaše dvije suze.

Znaš li sine na šta liče
Moje suze ovog trena
To djetinjstva tvog se tiče
Bolna je ta uspomena.

Plakao si i ti tada
Tvoja suza bješe ista
Kad te prvi put dovedoh
Ja pred vrata obdaništa.

Piše: Sead Zubanović

Akos.bA