Poezija: Riječi

Postoje riječi svilene, nježne

Ljubavnog zova, prepune čežnje

Ali i one opore, ljute

Koje su ljepše kad se prešute.

Svaka je riječ u drugoj boji

Crvena, žuta, šta kojoj stoji

Psovke su crne, iskrene bijele

A sive one koje ih dijele.

Imaju riječi određen oblik

Blage okrugle, a kockast povik

Mogu biti oštre, često i hladne

Al’ onih toplih, duše su gladne.

Znaju zle riječi oružje biti

Nanijeti rane, pa i ubiti

Udare bolno sve one teške

Pravo u srce, hitac bez greške.

Često se čuju i riječi ružne

Gorčinu nose kao i tužne

Kako su slatke i srećom zvone

Vesele riječi uz osmijeh one.

A znaju nekad vatra da budu

Tada se čovjek nađe u čudu

Plamenom lice u tren opeku

Čistu bi mogle zagaditi rijeku.

Pogane riječi vode do rata

A lijepe svaka otvore vrata

Zato ti uvijek tri puta mjeri

Šta ćeš govorit dobro proberi.

Nikada nemoj pričati laži

Ma neka košta, istinu kaži

Što češće možeš Boga spomeni

I bićeš onaj koga se cijeni.

Piše: Sead Zubanović

Akos.bA