Poezija: Oblačak mlad

Vrelo nebo i jedan oblačak mlad,
došao smjelo želi da ponudi hlad,
ne da da ga otjera vjetričak blag,
pa ni da naleti velikih vjetrova val.

Rekoše jedni “Vidi ga što je sam”,
drugi se zabrinuše “Još ih eto sad!”,
treći se uzbuniše što im pokvari sklad,
a neki laskaše što im je ukrasio grad.

U čudu osta usamljen oblačak mlad,
zašto se niko ne sakri pod moj hlad,
zašto zbog toga nikome nisam drag,
da ih žega ne speče zar ih nije strah?

Pusti se da ga otjera onaj vjetričak blag,
ode da hladi neki drugi prag,
možda će negdje ostaviti pravi trag,
a njima eto vreva neka ih prži sad!

Autor: Nihad Kurtić

Akos.ba