Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Tajne i koristi dove: Čovjekova slabost i dova

Tajne i koristi dove: Čovjekova slabost i dova

DOVA l ČOVJEKOVA SLABOST

Među kur’anskim dovama nalazimo dove u kojima se traži ono što čovjek lično nikada ne može postići i ostvariti, kao što je dova u kojoj se moli za oprost grijeha na završetku sure El-Bekare: ”Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u nje­govu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši gri­jehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Go­spodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 286.)

Ova dova je prikladna da se uči svakog jutra i večeri, jer svojim sadržajem obuhvata sve ljudske manjkavosti koje mogu da ugroze i upropaste od Boga određenu svrhu čovjekovog života na zemlji. Svemilosni Allah ne opterećuje čovjeka preko njego­vih mogućnosti i zato je neutemeljen i nerazuman ljudski sud koji tvrdi da Božije naredbe i zahtjevi prevazilaze ljudske sposobnosti, snagu i mogućno­sti. Nebeski zakoni i božanski obavezujući zahtjevi pred čovjekom su u razini ljudske moći ili su čak i manji od toga. Primjera radi, Uzvišeni Allah je oba­vezao čovjeka sa pet dnevnih namaza, no da li je to maksimum ljudske moći u ibadetu (obredoslovlju)? Ne, naravno da nije, jer ima mnogo ljudi koji pored obaveznih – farz-namaza u jednom danu klanjaju i sunnete – dobrovoljne namaze prije i poslije farza, a neki od njih, dokazujući svoju pokornost i preda­nost Svevišnjem Allahu, uz sunnete obaveznih na­maza obavljaju još i noćni-namaz u trajanju od sat vremena ili više sati prije sabah-namaza. Neki Bogu odani robovi provode cijelu noć u namazu i ibadetu, a neki veći dio noći. Sve navedeno je preko one oba­veze koju je Uzvišeni Allah odredio.

Uzvišeni Allah voli kada Mu se Njegovi robovi približavaju činjenjem nafila – neobaveznih dobrih djela i preko onoga što im je On stavio u obavezu. l, doista, mnogo je ljudi koji mogu činiti više od onoga što je farz – obavezno u ibadetu, što je dovoljan znak da su propisani ibadeti kvantitativno unutar granice ljudskih mogućnosti i snage. Tako, kada pročitaš ajet: ”Allah nikoga ne opterećuje preko mogućno­sti njegovih…” (El-Bekare, 286.), prisjeti se da te Mi­lostivi Allah zadužio obavezama koje se nalaze unu­tar granica tvojih mogućnosti i budi na oprezu od šejtanskog došaptavanja i nagovaranja kako te tvoj Gospodar opteretio obavezama preko tvojih mogu­ćnosti, pa da na osnovu šejtanske zamke i zablude odstupiš od izvršavanja Božije naredbe.

Kada u svojoj dovi zamoliš: ”Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice uči­nimo!” (El-Bekare, 286.), time tražiš od Allaha da ti On, u slučaju da pogriješiš u izvršavanju neke vjer­ske dužnosti ili zaboraviš na nju, oprosti i pobriše kaznu određenu za takav prijestup. Zaborav i griješenje su osobine urođene ljudima još od prvog čo­vjeka, našeg praoca Adema, a. s. Svevišnji Allah je u časnom Kur’anu objavio: ”A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.” (Taha, 115.) Svi ljudi zaboravljaju i zaborav se najčešće pojavljuje kao posljedica zanesenosti i obuzetosti nekom dunjalučkom mišlju ili poslom koji nam odvode pažnju od sjećanja na Allaha. Zato se u dovi obraćamo Allahu: ”Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo…”, jer su najbolji ljudi – Božiji poslanici, a. s., u datim trenucima zaboravljali. Tako je Musa, a. s., u susretu sa Hidrom, želeći da nauči ono što ne zna, zaboravio na svoj zavjet na šutnju o onome što vidi, pa je počeo da pita i navaljuje na Hi­dra, tražeći pojašnjenje u vezi s onim što je vidio od Hidrovih, na prvi pogled, čudnih postupaka. l kada ga Hidr podsjeti na dati zavjet, Musa, a. s., kako nas o tome obavještava mudri Kur’an, odgovori: ’”Ne ka­raj me što sam zaboravio’ – reče – ’i ne čini mi pote­škoće u ovome poslu mome!”’ (El-Kehf, 73.) Kad podigneš ruke u dovi i zavapiš svome Stvoritelju: "Go­spodaru moj, ne kazni me zbogtoga što sam zaboravio!", kao da time priznaješ svoju ljudsku slabost od koje je i osobina zaborava, koja se pojavljuje u ljud­skom ponašanju i pored njegove volje. Zato moliš da te Svemilosni Allah ne kazni zbog samog zaborava i posljedica koje zaborav sa sobom nosi.

l pravljenje grešaka je, također, osobina čovjeka. U tom kontekstu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: "Svi Ademovi potomci griješe, ali najbolji među njima su oni koji se kaju." Tako i ti u svojoj dovi moliš Uzvišenog Allaha da ti oprosti gri­jehe i pređe preko tvojih pogrešaka. l vidi čuda i dara!

–     kad god to zatražiš od Svemilosnog Allaha, On se odazove tvojoj molbi, oprosti ti grijehe i pređe preko tvojih pogrešaka. Pa, ako ovaj ajet budeš učio svaki dan i ako budeš tražio od svoga Gospodara oprost i milost, On će ti to darovati. Nije li to potpuni iskup i oprost svih grijeha?! Jer, kroz svoju molbu ti priznaješ i oglašavaš da ti grijesi i pogreške nisu proizvod tvoje volje i izbora, već nehotične greške za koje se kaješ i nemaš namjeru ustrajavati u njima, a, s obzi­rom na to, ni Svemilosni Allah tada neće zbog njih pozivati na odgovornost i izvoditi pred sud.

Zatim, u svojoj dovi iskreno moliš Uzvišenog Allaha: ”Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!” (El-Bekare, 286.) Šta je to breme ili isr, kako se u Kur’anu na­vodi? To je tovar koji čovjek nosi s velikom mukom. To su stroge i teške Božije zapovijedi kojima je Sve­višnji Allah obavezivao prethodne ummete i narode zbog njihovog prkosa i bezobzirnog griješenja, kao što su, naprimjer, Jevreji, koji su izvajali tele od is­topljenog zlata i počeli mu se klanjati, a potom su se htjeli pokajati. Svevišnji Allah im je naredio da se po­ubijaju, kao znak njihovog pokajanja, o čemu nas je obavijestio u Kur’anu: ”l kada je Musa rekao narodu svome: ’O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome po- kajte i između vas prestupnike smrćukaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam opro­stiti! On prima pokajanje i On je milostiv.”’ (El-Bekare, 54.)

Dova je izraz poniznog obraćanja Uzvi­šenom Allahu i molba da nas On, usljed naših gri­jeha, ne optereti obavezama koje svojom snagom ne možemo podnijeti, već da Njegove kušnje, kojima On ispituje vjeru Svojih robova na dunjaluku, budu odmjerene spram naših sposobnosti. Ovakva dova štiti Allahove robove na dunjaluku od onoga što ne mogu podnijeti, pa tako i Božija sudbina i predod- ređenje (kada’ i kader) dolaze u formi olakšice i u podnošljivoj mjeri ili, pak, sudbinsko određenje mo­žda bude teško i gorko, ali uz njega Milostivi pošalje mnoga dobra i otvori vrata Svoje milosti i blagosti. Ponekad Sveznajući Allah u srce Svoga roba sa te­gobnom sudbinom spusti i strpljenje, pa on podnosi gorčinu i teret kadera, ma kako težak i gorak on bio.

Nastavljajući moliti, iskreno tražiš od svoga Go­spodara: ”l pobriši naše grijehe i oprosti nam!” (El- -Bekare, 286.), što znači da od Njega tražiš da izbriše tragove tvojih hrđavih postupaka, jer izraz ‘fv, koji je upotrijebljen u ajetu, znači zatiranje tragova, kao što pješak kroz pustinju ostavlja tragove u pijesku, pa ih vjetar, kada zapuše, zatire i prekriva. Ovom do- vom mi molimo Svemogućeg da izbriše sve naše loše i ružne postupke u našem životnom putovanju kroz dunjaluk do ahireta. Iskreno Ga dozivamo da nam oprosti, jer se može desiti da tragovi grijeha budu obrisani i da Uzvišeni Allah ne kazni roba zbog nje­govih prijestupa, ali da ostanu Njegova srdžba i gnjev nad robom, a niko od nas ne može podnijeti teret Allahove srdžbe i Njegovog gnjeva. Iz tog razloga mi ne molimo samo za brisanje grijeha i uslišanje po­kajanja, već za potpuni oprost, kao da se grijeh nije ni desio, jer ”On, doista, sve grijehe prašta.” (Ez- -Zumer, 53.)

Potom u dovi molimo: ”Smiluj nam se!” (El-Be­kare, 286.), tj. ukaži nam Svoju milost, učini da nas ona prekrije i zastre u svim životnim situacijama i prilikama, te da Tvoja milost, Bože, uvijek bude uz nas, tokom čitavog našeg ovozemnog života i nakon naše smrti, na ahiretu.

Sveznajući Allah nas obavještava da su kazna i mi­lost u Njegovoj Ruci, On njima upravlja, pa kažnjava koga hoće i dariva milost kome On hoće, kako se i navodi u Kur’anu: ”…’Kaznom Svojom Ja kažnja­vam koga hoću’ – reče On – ’a milost Moja obu­hvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klo­nili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.”’ (El-A‘raf, 156.)

Na kraju ove kur’anske dove, molimo: ”Ti si Za­štitnik naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 286.), priznavajući da nema boga osim Allaha, Jedinoga, te da ne postoji niko drugi osim Njega kome se obraćamo i okrećemo, moleći za oprost i milost.

Doista, nema drugog boga osim Allaha, Uzviše­nog, pa se zato ne stidi da Ga moliš za oprost, ma koliko grijeha imao, jer ako se ne okreneš Njemu i Njega ne zamoliš, kome ćeš se, poslije Njega, obra­titi i vapaj uputiti?! Ne zaboravi da jedino Uzvišeni Allah ima u posjedu dar oprosta i dar milosti.

 

ISTICANJE DOBROČINSTVA U KUR'ANSKIM DOVAMA

Ako nakon navedenih primjera razmotrimo i druge dove u časnom Kur’anu, primijetit ćemo da se u njima traži postojanost u činjenju dobrih djela na dunjaluku, te oprost i milost na ahiretu. Pročitajmo kur’anski ajet: ”Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas pro­tiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 250.) To je molba za efektivnu i uspješnu borbu na Allahovom putu i dova za stabilnost, snagu i podnošenje nedaća ratovanja protiv bezbožnika.

U drugom ajetu, navodi se ova dova: ”Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju mi­lost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Alu ‘Imran, 8.) Ovdje onaj koji moli traži od Uzvišenog Allaha potporu srca u ispravnom vjerovanju, jer su u Njegovoj Ruci srca svih stvorenja i On ih usmje­rava kamo hoće. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, često je, u svojim obraćanjima Svevi­šnjem, molio: ”O Upravitelju srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” Jednom prilikom majka pravovjemih Aiša, r. a., sa znatiželjom upita Vjerovjesnika, sallal­lahu ‘alejhi ve sellem: "Primijetila sam, Allahov Po- slaniče, da često upućuješ tu dovu”, na što je on, sal­lallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio: ”Sva srca se na­laze između dva Prsta Milostivog, pa koje od njih hoće, On upravi na Pravi put!” Čitajući sveti Kur’an, nailazimo na ajet: ”…i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti!” (El-Enfal, 24.) Traženje postojanosti srca u vjerovanju je kur’anska preporučena dova, jer, ako se srce smiri i ustabili u vjeri, tada će sve ljudske radnje biti kvalitetne, dobre i korisne.

Zatim u kur’anskim dovama, nakon traženja po­stojanosti srca u vjeri, slijedi molba za oprost gri­jeha, ukazivanje milosti, zaštitu od ahiretske ka­zne, molba za darivanje dženetske blagodati i bora­vak u blizini Milostivog. Većina dova spomenutih u Kur’anu fokusirane su na ove zahtjeve, a to je iz ra­zloga što Svemilosni Allah želi da vjernik zaradi dže- netsko boravište na ahiretu, pa ga podučava dovama i molbama koje vode ka tom cilju; uči ga kako da traži oprost, čime da ostvari brisanje grijeha, kako da se sačuva džehenemske vatre i na koji način da zasluži ulazak u Džennet.

Svemilosni također upućuje Svoje robove na po­kazivanje poniznosti i osjećaja straha u dovi, pa zbog toga vjernik moli Svemilosnog Allaha da mu propiše djela s kojima će On, Uzvišeni, biti zado­voljan, a ne ona koja izazivaju Njegovu srdžbu i gnjev. Vjernik moli da Svemilosni Allah posvjedoči i potvrdi njegov iman u srcu, kako se to navodi u ajetu: ”…’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!”’ (Alu ‘lmran, 16.) ili u riječima Uzvišenog: ”…’Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i ne- umjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti ko­rake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vje­ruje!’” (Alu ‘lmran, 147.) Čak i onda kad vjernik učini grijeh ili se nepravedno ponese prema sebi, to ga ne sputava da se ponizno, osjećajući strah od Božije ka­zne i vraćajući se putu pokornosti, obrati svome Go­spodaru kroz dovu i druge oblike robovanja.

Od vjernika se traži da pribavi svjedoke za svoje vjerovanje, pa da zamoli Uzvišenog Allaha da mu bude svjedok, jer On sve zna i na sve budno motri. U ajetu je objavljeno: ”Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među svjedoke!” (Alu ‘lmran, 53.) Ali, kako će vjernici biti svjedoči Allahu, jer On nema po­trebu da Mu neko svjedoči?! Istina je kod Njega! Od­govor je sljedeći: To je počast i dokaz vjernicima na Sudnjem danu da ih Uzvišeni Allah uzima za istino­ljubive i iskrene, one koji ne lažu i ne krivotvore.

Evo još jedne kur’anske dove u kojoj se spomi­nje svjedočenje i potvrda imana. Uzvišeni je objavio: ”Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru uba­cio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasni­ka koji poziva u vjeru: ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ –  i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima do­brima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje is­puniti!” (Alu ‘lmran, 192.-194.)

Kada pogriješiš i učiniš grijeh, zatim se osvijestiš i vratiš razboritosti, požuri na stazu vjere i imana, učini istigfar, zatraži oprost od Allaha, pa da ti On, Svemilosni, potare mrlju grijeha i izbriše ga iz me­morije Plemenitih pisara, te ga oni i ne zapišu u svoje spise. Čuvaj se dobro da ne učiniš grijeh, a onda ga zanemariš i ne popratiš ga pokajanjem, ili da ustraješ u njegovom ponavljanju! A kako da ga zanemariš i ne pokaješ se kada te Uzvišeni Allah podučio dovi pokajanja i načinu čišćenja od grijeha?! Svevišnji je u Svojoj Knjizi rekao: ”'Gospodaru naš’ – rekoše oni – ’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”’ (El- -A‘raf, 23.)

Zbog kobne posljedice nepravde i lošeg skončanja nepravednih i nasilnika, Kur’an nas podučava na koji način da se preventivno zaštitimo od nepravde i ne­pravednih postupaka, jer će nepravda ili nasilje (zu­lum) na Sudnjem danu biti predočeni kao tmine, a zulumćare čeka najstrožija kazna kod Silnog Allaha. Otuda se u Kur’anu navodi dova: ”A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknuće: ’Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s na­rodom grješnim!’” (El-A‘raf, 47.)

 

 

***

Odlomak iz knjige: "TAJNE I KORISTI DOVE"

Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša'ravi 

Knjiga je koncipirana tako da nam prvo objasni značenje dove, njene koristi, uvjete i vremena u kojima se dova uslišava. Allah s.w.t. nas je podučio kako da Ga molimo i što da tražimo u svojim dovama. Za svaku priliku i stanje postoji dova, pa nam autor navodi neke od njih…

 Tvrdi uvez; 277 str; 23 cm
 Cijena: 20 KM

Knjigu možete naručiti na e-mail  [email protected]

Akos.bA 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top