Pitanje stručnjaku: Moj sin loše održava pažnju, a treba da pođe u školu

PITANJE

Poštovani,

Slijedeće godine moj sin kreće u prvi razred. Moram priznati da sam zabrinuta.
On nema koncentraciju da sjedi duže od 15 minuta, još uvek upada u reč odraslima, ne pazi na sebe i ne zna da broji do 100. Neka slova prepoznaje, ali ne zna da čita. Knjiga ga uopšte ne zanima, iako smo se trudili da mu čitamo i da ga zainteresujemo.
Što se odvajanja od nas tiče, on jedva čeka da upozna nove drugare i učitelja/cu.
Ali voli da se gura sa dječacima i nije svjestan da može da se povrijedi, pa kada pomislim na odmor obuzme me jeza.
Da li mogu nekako da pomognem sebi prije svega, da ne bih svoje strahove prenijela na njega?
A i kako preporučujete da provedemo vrijeme do septembra? Šta da učimo?

ODGOVOR

Poštovana,

period koji je pred Vama, polazak djeteta u školu, je i novi životni ciklus koji nosi razne izazove… na kraju ovog ciklusa odnosno na kraju školovanja Vi dobijate zrelog, mladog čoveka. Ali kako proći cijeli ciklus da bi krajnji ishod bio uspješan i za dijete i za roditelja? Nije tako strašno, ali je ozbiljno i odgovorno… Pošto razmišljate o predstojećim obavezama i sagledavate ih sa raznih strana, meni to govori da ste Vi odgovoran roditelj. Ali, to ne znači da treba da ste i opterećeni niti preplašeni.  Bez obzira na spoljne okolnosti, bitna je vaša porodična, unutrašnja posvećenost. Zvučaće malo otrcano, ali strpljenje, podrška i podsticaj koji dajete i koji ćete davati djetetu kad pođe u školu su zaista najdjelotvornije strategije. Naravno, i mnogo  ljubavi…

A sada i malo konkretnije o Vašim dilemama. Pažnja dijece tog uzrasta je oko 20-ak minuta. Ona se održava i razvija raznim igrama i u svakodnevnim situacijama. Važno je podsticati dijete da početu aktivnost dovrši, bez obzira o čemu se radi. Ako jede, da završi obrok i onda prelazi na slijedeće. Ako se igra određene igre, neka to bude onda samo to. Kad ne želi više, ili da skloni za sobom igračke ili da ih organizuje kako bi se kasnije moglo nastaviti igrati istom igrom nakon neke druge aktivnosti. Ukratko, za održavanje pažnje i usmeravanje na sadržaj onoga što radi, a što utiče na udubljivanje, tj koncentraciju, važno je “nesjeckanje” i neprekidanje misli, radnje…  Ali nakon 20-tak minuta koliko je vrijeme trajanja pažnje, poželjno je da se smjenjuju aktivnosti ili da se napravi neki kratak predah i onda – na novi krug aktivnosti. To podrazumjeva i poštovanje djetetovog angažovanja i neprekidanje od strane odraslog kao npr: da dijete donese vode nekom, pa da doda daljinski za tv ili već bilo koji “posao” koji mu odrasli zada (jer se udobno smjestio :)…) u vrijeme dok je on posvećen svojoj aktivnosti. Kroz igru, crtanje, sjeckanje, lepljenje, bojenje.. .dijete razvija i pažnju, ali i priprema ruku za upotrebu olovke i ovladavanje njome što predstavlja razvoj fine motorike šake i prstiju. Ujedno dijete i savladava kontrolu nad olovkom i papirom jer razvija pravilnu koordinaciju između misli, oka i ruke. Tako će lakše ovladati pisanjem i razviti lijep rukopis. Kroz ovakve aktivnosti razvijaju se elementi grafomotorike koji su preduslov pisanju i ovladavanju slovima. O svojim igrama i rukotvorinama dijete treba da “izvještava” roditelje iz slijedećih razloga: iznosi svoje utiske, zapažanja, želje…daje objašnjenja, postavlja pitanja, traži odgovore…sve to predstavlja razvoj komunikacijskih vještina i pravilnog govora. Kroz taj razgovor roditelj uvek dobije neki pozitivan efekat za razvoj djeteta. Osim što se osjeća uvaženo i voljeno, ono razvija interakciju i komunikaciju kao sastavne elemente socijalizacije. Usvaja pravilno izgovaranje glasova, riječi i formiranje rečenica. Razvija mišljenje i saznanja jer dobija razne odgovore kao i pitanja o kojima treba da promisli.

Sve su ovo sastavni dijelovi redovnog vaspitanja i brige o djeci, ali i prava, odlična priprema za život i školu. Znači da Vi već puno toga “urađenog” u pripremi djeteta za školu imate i radite na tome…. Što se brojeva tiče i matematičkih operacija, i na njima možete da poradite kroz svakodnevne situacije. Recimo, da dijete izbroji članove porodice i da postavi sto za svakog… da nauči relacije – veće, manje, ispred, iza – kroz igre stavljanja nekog predmeta po kući ili igre sakrivanja. Nije važno da zna da broji do 100, nego da usvoji pojam broja odnosno količine koji taj broj predstavlja.  Za početak škole je važno da ima formiran pojam bar o brojevima do 5, poželjno do 6… brojite stvari po kući, upoređujte čega ima više ili manje… Što se knjiga tiče, ne odustajte, čitajte mu svaki dan, ali i razgovarajte o pročitanom. Stavljajte ga u situacije junaka i razgovarajte kako on to doživljava, kako vrijednuje, kako bi se on ponio u takvim situacijama i sl., ali mu i Vi predočite kako biste se Vi ponijeli. Sve je to u funkciji vaspitanja, a kroz priče možete i da vidite kako će se snaći za vrijeme odmora u školi, na treninzima ili kada je bez vas.

Danijela Jovanović, pedagog

akos.ba