Ovaj svijet nismo naslijedili od predaka, već smo ga posudili od svojih potomaka!
Poruka Alije Izetbegovića povodom Međunarodnog dana dječijih TV programa na incijativu UNICEF-a, 1994.
Draga djeco,
drage djevojčice i dječaci,
Prije svega da vam se predstavim. Zovem se Alija Izetbegović. Kao što i sami možete zaključiti po mom licu, prilično davno sam postao otac. U međuvremenu sam, hvala Bogu, dočekao i unučad. Imam pet dobrih, pametnih, lijepih-meni najdražih unuka. Sve su djevojčice.
Čovjek u raznim fazama svog života različitim povodima razmišlja o djetinstvu. I svako po svom iskustvu donosi zaključke. Osobno mislim da je djetinstvo najvažnije poglavlje u životu čovjeka. Sve ono što čovjek u zrelom dobu postane ili ne postane, ako se pažljivo promatra, može se objasniti prilikama u kojima je rastao ili onim što je on bio ili postao u djetinstvu.
DJETINSTVO JE KLICA IZ KOJE RASTE ČOVJEČANSTVO.
Zajedno sa djecom raste i svijet, jer ljudi iz generacije u generaciju mijenjaju društvene, a donekle i prirodne uslove u kojima žive. Vi koji ste danas djeca, jednog ne tako dalekog dana preuzet ćete kormilo svijeta. Neki među vama zamijenit će ljekare po bolnicama, učitelje po školama, radnike po tvornicama, ratare po njivama … Jedni će kao policajci čuvati red i sigurnost ostalih građana, drugi će postati naučnici, popularni sportisti, izumitelji, televizijski snimatelji (kao ovi naši prijatelji koji upravo bilježe ovo moje obraćanje vama), treći će biti pisci, političari, piloti, ko zna-možda i austronauti…
Upravo sada, u zgodnoj prilici, prisjećam se jedne mudre kašmirske izreke. Ona kaže: ”Ovaj svijet nismo naslijedili od predaka, već smo ga posudili od svojih potomaka.”
Prema tome, ljudi u svakom pokoljenju moraju dobro paziti da ne učine ništa što bi predstavljalo teškoću i problem generaciji koja dolazi.
Jedna sveta knjiga nas s razlogom opominje da su djeca ”najvrijednije bogastvo i najveći ukras svijet ”.
Ta visoka ocjena odnosi se na ovu djecu, na svaku djevojčicu i svakog dječaka pojedinačno, ma koje rase ili nacije bio, ma kojim jezikom govorio, i neovisno o tome da li potiče iz bogate ili siromašne porodice, iz velike ili male zemlje… Sva su djeca podjednako vrijedna.
Ipak, u slučaju naše zemlje, Bosne i Hercegovine, jedna kategorija djece zaslužuje posebnu pažnju i brigu. To su djeca šehida.
ŠEHIDI SU NAJBOLJI LJUDI MEĐU SVIMA NAMA. Oni su najviše što čovjek ima-svoj život-dali za odbranu zemlje, za spas našeg naroda i za dostojanstvo čovjeka. Šehida više nema među nama, ali oni žive u našim srcima. Nas koji smo ostali iza njih ŠEHIDI SU ZADUŽILI DA NIKAD NE ZABORAVIMO NJIHOVU DJECU. Njihovoj djeci mi ne možemo nikad zamijeniti njihove očeve, ali im moramo pružiti sve mogućosti kao i vlastitoj djeci i, koliko god možemo više, okružiti ih ljudskom toplinom.
DJECA ŠEHIDA ZASLUŽUJU I POSEBNO POŠTOVANJE KAKO BI GUBITAK RODITELJA NADOKNADILI OSJEĆAJEM PONOSA ŠTO SU IMALI TAKO ČASNE OČEVE.
… Ja vam, drage djevojčice i dječaci širom svijeta, želim da rastete u sreći i bezbrižnosti, da učenjem usavršavate svoje sposobnosti i stičete znanja koja će vam omogućiti da napravite svijet bolji od ovoga koji vam ga mi stari predajemo.
Za Akos.ba priredila: Elma Fetić-Čehajić
