Kao da smo pali sa Marsa, pa smo u dejtonskoj Bosni i Hercegovini očekivali političku kulturu jedne Švedske.
 

Piše: Emir Hadžikadunić

Da parafraziram velikog bosanskog pisca Karahasana – bogastvo bih dao za čovjeka s pitanjima. U ovo postizborno vrijeme pravo je bogastvo imati i analitičare s pitanjima. Većina njih podmeće nam gotove odgovore, navija, pametuje, krivi ili optužuje narod za rezultate izbora… Malo je, vrlo je malo onih što postavljaju pitanja, suštinska pitanja. Zato želim ovdje otvoriti one dileme o kojima većina njih šuti.

Dilema prva – Demokratska fronta pledira da bude građanska stranka, partija političke ljevice. U sferi ideološkog, DF stavlja pravo građanina ispred prava naroda, odnosno pravo individualnog ispred prava kolektivnog. To je legitimna politička legitimacija, koja ima svoje pristaše u Bosni i Hercegovini, što se pokazalo i na ovim izborima. Što će reći da u Bosni i Hercegovini ne glasaju samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, glasaju i građani. Glasaju i Sejdić i Finci, iako im je uskraćeno pasivno biračko pravo.

Takva se građanska ideologija i ovaj put sudara s nacionalnom politikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, koja pravo kolektivnog ili narodnog stavlja ispred individualnog ili građanskog. I ovo je legitimna politička legitimacija, koju artikuliraju bosanski Hrvati dvotrećinskom većinom. Riješavanje slučaja “Sejdić – Finci” prva je i najvažnija programska saradnja izbornih pobjednika.

Zato moje prvo pitanje glasi: mogu li dijametralno suprostavljene ideologije DF-a i HDZ-a BiH postići programsko koaliranje i riješiti pitanje izborne diskriminacije ostalih?

Dilema druga – HDZ BiH kao svog koalicijskog partnera preferira Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine u svim postizbornim križaljkama. Nije slučajno da ovaj politički tandem favoriziraju i analitičari s hrvatskim predznakom. Da je ta ljubav obostrana potvrđuje nam javno Damir Arnaut, potpredsjednik SBB-a. Taj doktor pravnih nauka sa prestižnog američkog univerziteta svojevremeno je branio Bošnjake od “Aprilskog paketa”. Radio je to strastveno i advokatski, ali na svoju i našu žalost, jer su tadašnjim obaranjem ustavnih reformi sve godine što su uslijedile nepovratno izgubljene. Danas taj isti Arnaut javno brani Hrvate od slučaja “Sejdić – Finci”.

Suočio sam Arnauta sa sličnim pitanjem dok je držao javno predavanje za studente koji mjesec prije izbora. Odgovor nisam dobio. Zapravo, logično i iskreno objašnjenje nije ni moguće, osim ako promijenite politički dres.

Poslušnom Arnautu i SBB-u hrvatsko pitanje izgleda važnije od pitanja ostalih i moguće su kao stranka zbog toga slabije plasirani na državnom nego entitetskom nivou.

Zato drugo pitanje glasi: hoće li Stranka demokratske akcije pristati na koaliranje s HDZ-om BiH i SBB-om bez DF-a? Zapravo, hoće li dopustiti da pitanje ustavne diskriminacije ostalih bude prekomponirano po volji koalicijskog tandema Dragan Čović – Fahrudin Radončić?

Dilema treća – DF pledira da bude multietnička stranka Srba, Hrvata, Bošnjaka, Bosanaca, ostalih… Ako govorimo o podjeli vlasti, to praktično i principijelno znači da DF u svaku vlast želi kandidirati predstavnike svih naroda. Na bazi većinske podrške hrvatskog naroda, HDZ BiH će insistirati na svim hrvatskim pozicijama. Baš onako kako je to Čović u postizbornim opstrukcijama i nadmudrivanjima sa Socijaldemokratskom partijom Bosne i Hercegovine insistirao 2010-2011.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Šest postizbornih dilema

Biografija autora

Emir Hadžikadunić

Emir Hadžikadunić je magistrirao Ljudska prava i demokratiju u okviru regionalnog interdisciplinarnog programa Univerziteta u Sarajevu/ Univerziteta u Bolonji, a diplomirao je Komunikologiju na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru. Napisao knjige Od Dejtona do Brisela(2005) i Zašto Iran (2013). Obnašao dužnost ambasadora BiH u Iranu. Trenutno angažiran kao generalni sekretar na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.