Otkrijmo ljepotu odvojenosti od interneta!
Na početku želim da kažem da me ironija moje primoranosti pristupa internetu, kako bih napisala i objavila ovaj tekst, ne čini manje uvjerljivom. U današnjem vremenu, koje je osiguralo mnoštvo sredstava za porast i unaprjeđenje međusobne povezanosti, nemamo priliku da istinski uživamo u trenucima odvojenosti od virtualnog komuniciranja.
Moram priznati da sam u posljednjih nekoliko mjeseci počela osjećati potrebu da sebi priuštim više “offline” vremena. Razlog za to je bio jednostavan – neizmjerna ljepota “isključenosti”. Međutim, ovu ljepotu nećemo shvatiti sve dok u potpunosti ne prihvatimo činjenicu da se u našoj odvojenosti od interneta kriju višestruke prednosti kako za nas same tako i za naše duhovno blagostanje.
Usvojivši kulturu konstantnog komuniciranja putem interneta čini se da smo postali prilično razdražljivi i ovisni, u smislu da osjećamo potrebu da odgovorimo na svaku informaciju koja nam se proslijedi. Iako nam je savremena tehnologija učinila veliku uslugu, omogućivši nam uspostavljanje veza sa osobama i međusobno razmjenjivanje podataka za samo nekoliko minuta, u isto vrijeme nas je dovela i do zanemarivanja naših privatnih veza. Možda smo zbog velike količine vremena koje provodimo na internetu zapostavili razvijanje odnosa koji su doista bitni (npr. dragocjeno provedeno vrijeme sa porodicom, prijateljima i radnim kolegama). Moram priznati da nas je imaginarni svijet odvratio od toga da budemo istinski prisutni sa onima koji nas okružuju te nas je omeo u našoj ljudskoj komunikaciji licem u lice.
Ljudi koji često i dugotrajno komuniciraju sa svojim kolegama putem interneta trebaju redovito pronalaziti priliku kako bi se odvojili od kompjutera i virtualnog komuniciranja.
Iz tog razloga sam odlučila smanjiti količinu slobodnog vremena koje provodim na internetu. U nastojanju da razbistrim svoj um, riješila sam se svog mobilnog telefona koji mi je inače omogućavao brzi pregled elektronske pošte i facebook-a. Priznajem da sam nakon šest mjeseci “isključenosti” postala mnogo sposobnija za izgradnju dubljih veza.
U nastavku ću navesti neke od lekcija i vještina koje sam naučila tokom moje odvojenosti od mrežnog povezivanja.
SAMOPREISPITIVANJE
Odsustvo sa interneta pružilo mi je mogućnost uzimanja pauze sa samom sobom. Na taj način sam mogla sebi odrediti poseban dnevni raspored za čitanje, procesiranje i razmišljanje o pročitanom. U današnjem vremenu kada su ljudi preopterećeni informacijama pojavio se i osjećaj nesposobnosti fokusiranja. Mnogi ljudi više nisu fokusirani na lično razmišljanje jer se neprestano hrane tuđim informacijama i njihovim zaduženjima.
Raskid sa internetom je povećao moju koncentraciju i izrodio još jedan iznimno oslobođajući osjećaj. Moj um je prestao biti zakrčen “hitnim” online dešavanjima tako da sam mogla razmišljati o stvarnim prioritetima.
POBOLJŠANA KOMUNIKACIJA
Možda je ova generacija izgubila vještinu vođenja zanimljivih debata na jedan ljudski i angažiran način. Eksperiment mrežne “isključenosti” poboljšao je moju sposobnost komuniciranja sa drugim osobama. Ponovo sam počela razmišljati o tome kako nekome na jednostavan način odaslati poruku koja će biti lahko shvatljiva bez mogućnosti pogrešnog razumijevanja iste na internetu. Konkretno govoreći, umjetnost formiranja sopstvenih misli, i način njihove podjele sa publikom je sposobnost do koje će čovjek doći u periodu koji provede bez internet konekcije.
PRISUTNOST UMA
Svima nama koji živimo u prenaseljenim gradskim četvrtima dodatno je otežana vlastita koncentracija. Razlog tome su informacije koje počinju opterećavati naš um od momenta kada ujutro izađemo kroz kućna vrata, pa sve do trenutka kada se završi naše radno vrijeme. Situacija se još više pogoršava prilikom čestog provjeravanja naših mobilnih uređaja, što svakako predstavlja dodatno tračenje vremena. Pravo je čudo da nismo poludili usred svega toga!
Uklanjanje bilo kakvog sredstva mrežnog povezivanja iz moga vidokruga, učinilo je da bez sumnje budem više prisutna u sadašnjosti. To mi je omogućilo da se nosim sa svim svojim dnevnim obavezama i opet čisto razmišljam svojom glavom bez utjecaja kojekakvih informacijskih kanala.
SUDJELOVANJE U RAZGOVORIMA
Jedan od načina kojim možemo mjeriti sopstvenu “prisutnost” jeste naša interakcija sa drugima. Mogućnost da se samostalno uključimo u razgovor predstavlja posebno lijepu vještinu za koju se moramo istinski potruditi te je u današnjoj eri tehnologije i zadržati.
Ovo sam posebno osjetila tokom porodičnih skupova (kada bi se članovi obitelji okupili kako bi razgovarali o životu) ili kada bih umjesto telefonskog razgovora odlučila da se sretnem sa svojom prijateljicom i porazgovaram sa njom lice u lice. Cilj mi je bio da je vidim i da započnem sa njom značajne razgovore nakon kojih ćemo jedna drugu više cijeniti.
UNAPREĐIVANJE IBADETA
I na kraju, vrijeme provedeno na internetu je največa smetnja našim ibadetima. Zbog interneta mislimo na deset različitih stvari u isto vrijeme, jednostavno se gubimo u vrtlogu informacija sa kojima, na koncu svega, ne znamo šta da radimo. Nažalost, mi ne osjećamo istinsko značenje osamljivanja sa Allahom, tebareke ve te’ala, onako kako su to naši ispravni prethodnici shvatali. Najveću korist prekida sa stalnim mrežnim povezivanjem imat ćemo opet mi sami kroz poboljšanje našeg duhovnog “ja”. Produžavanjem “offline” vremena možemo izgraditi bolje odnose sa svojim Gospodarom, tebareke ve te’ala. Onima koje volimo možemo pokazati koliko nam je zaista stalo do njih. Samo tako ćemo osjetiti slatkoću i zadovoljstvo u oslobađanju od nebitnih stvari u životu.
Na kraju zaključujemo da trebamo otkriti ljepotu odvojenosti od interneta kako bi preporodili sami sebe. Stoga, iskoristimo svaku raspoloživu priliku da prekinemo internet konekciju, ma kakva prigoda bila u pitanju.
Prijevod: Enesa Hotić
