Oslobodite svoj potencijal: Imate li zapisane ciljeve i planove na papiru?

  Prvi dio

“Potencijal prosječne osobe je poput ogromnog neprepolovljenog okeana, novog neistraženog kontinenta, svijeta mogućnosti koji čeka da bude oslobođen i usmjeren prema nekom velikom dobru” Brajan Trejsi

Uspjeh je sazdan od ciljeva, a sve ostalo je samo elaboriranje na temu. Svi uspješni ljudi su intenzivno ciljno orjentisani. Znaju šta žele i svakodnevno se nepokolebljivo usredsređuju na to da to i postignu.

Vaša sposobnost da postavite ciljeve je osnovna vještina potrebna za postizanje uspjeha. Cijevi otključavaju vratnice vašeg pozitivnog uma i oslobađaju nove ideje i energiju potrebnu za njihovo ostvarivanje. Bez ciljeva, prosto plutate nošeni strujama života. S ciljevima, letite kao strijela, pravo i dosljedno svojoj meti.

Istina glasi da vjerovatno posjedujete više prirodnog potencijala no što biste mogli da iskoristite da imate i stotinu života. Sve što ste dosad postigli samo je mali djelić onoga za šta ste uistinu kadri. Jedno od pravila uspjeha je sljedeće: nije bitno odakle dolazite; važno je samo kuda idete. A kuda idete, određujete isključivo vi i vaše sopstvene misli.Jasni ciljevi povećavaju vaše samopouzdanje, razvijaju vaše sposobnosti i podstiču vašu motivaciju. Instruktor prodaje Tom Hopkins kaže: “Ciljevi su gorivo u peći dostignuća”.

Svoj svijet uspostavljate sami

Možda najveće otkriće u historiji čovječanstva jeste moć vašeg uma da kreira skoro sve aspekte vašeg života. Sve što vidite oko sebe u svijetu koji je stvorio čovjek počelo je kao misao ili ideja u umu jedne osobe, prije no što je bilo prevedeno u stvarnost. Sve je u vašem životu počelo kao misao,želja,nada ili san, u vašem umu ili umu nekoga drugog.

Vaše misli su kreativne. Vaše misli formiraju u oblikuju vaš svijet i sve što vam se dešava.

Postoji jedna velika rečenica koja rezimira suštinu svih religija, filozofija, metafizika, psihologije i uspjeha, a ona glasi: Postajete ono o čemu najčešće razmišljate.

Vaš spoljni svijet naposlijetku postaje odraz vašeg unutrašnjeg svijeta, reflektujući ono o čemu razmišljate. Sve ono o čemu razmišljate kontinuirano izranja u vašoj stvarnosti. Hiljadama uspješnih ljudi je postavljano pitanje o čemu najčešće razmišljaju. Odgovor koji su ti uspješni judi uglavnom davali glasio je da razmišljaju o onome što žele i kako da to ostvare.

Neuspješni, nesretni ljudi najčešće razmišljaju i pričaju o onome što ne žele.Pričaju uglavnom o svojim problemima i brigama i ko je za sve to kriv. Ali, uspješni ljudi kanališu svoje misli i razgovore na teme u vezi s cijevima koje najintenzivnije priželjkuju da ostvare. Najčešće misle i pričaju o onome što žele. Život bez jasnih ciljeva je kao vožnja kroz gustu maglu. Bez obzira na to koliko su jaka ili tehnički dobro konstruisana vaša kola, vozite polahko, oklijevajući, napredujući vrlo sporo čak i na najboljem drumu.Odlučivanje o ciljevima odmah rastjeruje i omogućava vam da se usredsredite i usmjerite svoju energiju i sposobnosti. Jasni ciljevi vam omogućavaju da nagazite na papučicu za gas sopstvenog života i nezadrživo jurnete naprijed, u pravcu ostvarivanja onoga što uistinu želite.

Vaša automatska funkcija lociranja ciljeva

Zamislite ovu vježbu: izvadite goluba-pismonošu iz golubarnika, stavite ga u prenosivi kavez, pokrijete kavez ćebetom, stavite ga u sanduk i utovarite sanduk u kombi. Tada možete da se odvezete hiljadu milja u bilo kom smjeru. Potom otvorite kombi, istovarite sanduk, izvadite kutiju, skinete ćebe i pustite goluba pismonošu iz kaveza on će da se vine u vazduh, napravi tri kruga i potom se nepogrešivo uputi prema svom golubarniku koji se nalazi hiljadu milja daleko. Ovu nevjerovatnu, kibernetičku funkciju lociranja cilja nema nijedno drugo stvorenje na Zemlji, sem čovjeka.

Vi posjedujete istu sposobnost da dođete do svog cilja kao golub pismonoša, ali uz jedan čudesan dodatak. Kad ste apsolutno načisto u pogledu toga koji je vaš cilj, ne morate čak ni da znate gde je ili kako da ga ostvarite. Ali, prosto odlučivši šta je to što želite, počećete nepogrešivo da se krećete u pravcu svog cilja, a on će isto tako nepogrešivo da počne da se kreće prema vama. U pravo vrijeme i na pravom mestu, vi i vaš cilj ćete se sresti.

Blagodareći ovom nevjerovatnom kibernetičkom mehanizmu smještenom duboko u vašem umu, gotovo uvijek ostvarujemo svoje ciljeve, koji god oni bili. Ako je vaš cilj da uveče dođete kući i sjednete pred televizor, skoro izvjesno ćete ga i ostvariti. Ako je vaš cilj da stvorite divan život pun zdravlja. sreće i prosperiteta, isto tako ćete ga ostvariti.

Poput kompjutera, vaš mehanizam za lociranje cilja je nepristrasan.Funkcioniše automatski i kontinuirano da bi vam donio ono što želite, bez obzira na to koji ste mu program ubacili.

Priroda ne mari za veličinu vaših ciljeva. Ako ste sebi zacrtali male cijeve, vaš mehanizam za  automatsko lociranje ciljeva će vam omogućiti da postižete male ciljeve. Ako ste sebi zacrtali velike ciljeve, ova prirodna sposobnost omogućiće vam da postižete velike ciljeve. Veličina, opsežnost i  detalji ciljeva o kojima se najčešće rješavate da razmišljate zavise u potpunosti od vas.

Zašto ljudi ne zacrtavaju sebi ciljeve?

Evo jednog dobrog pitanja: ako je lociranje ciljeva automatsko, zašto onda tako malo ljudi ima jasne, zapisane, mjerljive i vremenski određene ciljeve u pravcu kojih svakodnevno napreduje? To je jedna od velikih misterija života. Vjerujem da postoje četiri razloga zbog kojih ljudi sebi ne zacrtavaju ciljeve.

Smatraju da cijevi nisu važni

Prije svega, mnogi ljudi ne shvataju važnost ciljeva. Ako odrastate u kući u kojoj niko nema svoj cilj ili se krećete u društvu u kome se o ciljevima ne diskutuje niti im se pridaje značaj, vrlo lako vam se može desiti da odrastete ne znajući da će vaša sposobnost da zacrtavate i ostvarujete cijeve imati više uticaja na vaš život nego bilo koja druga vaša vještina. Osvrnite se oko sebe. Koliko je vaših prijatelja ili članova porodice načisto u pogledu svojih ciljeva i posvećeno njihovom ostvarivanju?

Ne znaju kako

Drugi razlog što ljudi nemaju ciljeve je to što jednostavno ne znaju ni kako da ih sebi odrede. Još gore, mnogi vjeruju kako već imaju ciljeve, a ustvari sve što imaju  jeste gomila želja ili snova, kao što su ,,biti srećan” ili “zaraditi mnogo para” ili “imati sređen porodični život”.

Međutim, ovo uopšte nisu ciljevi. Posredi su puke fantazije koje su nam svima svojstvene. Cili je, pak, nešto što se vrlo jasno razlikuje od želje. Jasan je. zapisan i konkretan. Moguće ga je brzo i lahko opisati drugoj osobi. Možete da ga procjenite i znate da li ste ga ostvarili ili niste. 

Možete da steknete diplomu prestižnog univerziteta, a da pri tom nikad niste imali nijedan čas nastave zacrtavanja ciljeva. Gotovo kao da  su ljudi odgovorni za obrazovni sadržaj naših škola i univerziteta potpuno slijepi u pogledu važnosti zacrtavanja ciljeva za postizanje uspjeha kasnije u životu. A razumije se, ako za ciljeve prvi put čujete tek kao odrasla osoba, kao što je bio slučaj sa mnom, nećete imati predstavu koliko su važni za sve što radimo.

Muči ih strah od neuspjeha

Treći razlog što ljudi određuju sebi ciljeve jeste strah od neuspjeha. Neuspjeh boli.Boli i mučan je u emocionalnom, a često i u finansijskom pogledu. Svako tu i tamo doživi neuspjeh. Pri tom se svaki put rješava da mora da bude pažljiviji  i izbegava neuspjehe u budućnosti.

Mnogi ljudi tada naprave grešku svjesno sabotirajući sebe tako što ne zacrtavaju nikakve ciljeve s kojima bi mogli da dožive neuspjeh. Na kraju kroz život prolaze tako što funkcionišu na mnogo nižim nivoima od onih za koje su istinski kadri.

Muči ih strah od odbijanja

Četvrti razlog što ljudi ne zacrtavaju sebi ciljeve jeste strah od odbijanja. Ljudi se boje da će ih, ako postave sebi cilj i ne ostvare ga, drugi kritikovati ili ismijavati. To je jedan od razloga zbog kojih bi trebalo da držite svoje ciljeve za sebe, onda kad počnete da ih određujete. Ne govorite nikome o njima. Neka drugi vide šta ste postigli, ali ne pričajte ništa unaprijed. Ono što ne znaju, ne može da vas povredi.

Pridružite se onima koji spadaju u vrhunskih 3 odsto

U svojoj knjizi “Ono čemu vas ne uče na Harvardskoj poslovnoj školi (What They Don’t Teach You at Harvard Business School)”, Mark Mekormak govori o studiji sprovedenoj na Harvardu između 1979. i 1989. 1979. godine, od polaznika postdiplomskih studija na tom univerzitetu je traženo da odgovore na pitanje: “Da li ste sebi postavili jasne, zapisane ciljeve za budućnost i sačinili planove za njihovo ostvarivanje”? Ispostavilo se da svega 3 odsto postdiplomaca ima zapisane ciljeve i planove. Trinaest odsto je imalo ciljeve, ali ne stavljene na papir.

Čitavih 84 odsto nije imalo nikakvih konkretnih ciljeva, ako izuzmemo uspješno okončanje školovanja i uživanje u čarima ljeta.

Deset godina kasnije, 1989. godine, istraživači su ponovo intervjuisali nekadašnje postdiplomce. Ustanovili su da onih 13 odsto koji su imali ciljeve, ali ne stavljene na papir, prosečno zarađuje oko dvostruko više u odnosu na onih 84 odsto koji nisu imali nikakve ciljeve. Međutim, najviše ih je iznenadilo otkriće da onih 3 odsto postdiplomaca koji su imali jasne, zapisane ciljeve prosječno zarađuje deset puta više od preostalih 97 odsto postdiplomaca zajedno. Jedino po čemu su se grupe razlikovale bila je jasnoća ciljeva koje su sebi postavili onda kad su bili pred sticanjem diplome.

Nastavlja se 🙂

Odlomak iz knjige: Ciljevi

Autor: Brajan Trejsi

Izdavač: Finesa

 Beograd. 2003.