Oni žive tu pored nas u nekom svom svijetu
Bošnjaci su. Oni nose muslimanska imena. Ne znaju koje su akide, niti kojeg su mezheba. Njih to ne zanima. Ne dolaze u džamiju na tevhide, mevlude, niti na vjerska predavanja. Nema ih ni na džumama.
Ponekad ih možete vidjeti na bajramu i na ponekoj dženazi. Bajrame redovno proslavljaju, kao i Nove godine i ostale praznike. Na svoj način. Oni ne znaju radi kojih ”ideoloških” ili nekih drugih razloga ovi ”novi muslimani sa bradama” nisu na istom levelu sa ovim ”tradicionalnim bosanskim muslimanima”. Za njih je to haman pa isto.
Međutim, čudno im je kako to da se svi smatraju vjernicima i da pet puta dnevno klanjaju, a da se ne razumiju. Njima je to teško pojmiti, ali se oni puno ne brinu oko toga. Oni su svakodnevno okupirani svojim ličnim i porodičnim ciljevima. Nastoje da steknu što više novca i da uživaju u ljepotama i čarima ovoga svijeta ne razmišljajući plaho o tome ko im je sve to omogućio, ko ih je stvorio i gdje na kraju nakon svega idu. Pojam Sudnjega dana je za njih nešto apstraktno i daleko. O tome rijetko da razmišljaju. Ponašaju se kao da će trajno ostati na ovome svijetu i kao da nikome u drugom vječnom životu neće polagati račun.
Njih ne dotiču tragikomične sufijsko-selefijske rasprave o bradi, muzici, mevludu, Regaibu, Novoj godini ili slično. Zapravo oni se samo smiju na te stvari ako se slučajno gdje na facebooku susretnu sa takvim tekstovima, video-zapisima ili komentarima.
Oni ne znaju da li džuma ima dva, šest, deset ili šesnaest rekata. Njih to ne interesuje. Oni prate nešto sasvim drugo i žive neki svoj život. Tu pored vas. U vašem susjedstvu. Oni imaju neki svoj svijet kao što vi vjerovatno imate svoj.
I svi u nekim svojim svjetovima dočekuju Novu 2016. kalendarsku godinu, opterećeni svako svojim vizijama života. Jedni klanjaju noćni namaz kao i svaku drugu noć, drugi gledaju ko, gdje i kako proslavlja Novu godinu kako bi mu sutra držali bukvicu i vazili kako je to haram. Treći su opet negdje na nekoj svojoj omiljenoj destinaciji, sa svojim društvom u svom svijetu, opušteni i sretni što će u 2016. godinu ući ”opušteni” svojim omiljenim alkoholnim pićima i što će uz zdravicu zapjevati neki svoj hit, maštajući da i u ovoj predstojećoj bude što više fešti, pića, muzike i dobre zabave. Pa ne živi se sto godina.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
P.S.
Poruka teksta je da se”novi” i “stari” muslimani se više okrenu svojim komšijama, rodbini koji ne praktikuju islam da ne gube vrijeme u maratonskim raspravama. Poruka teksta jest da su ovakvi Bošnjaci većina u našem društvu i da smo odgovorni za njih!
