EU zna da Bosna i Hercegovina ne može biti garancija stabilnosti u domenu prijenosa energije, u ovom dijelu Starog kontinenta.
 

Piše: Enes Ratkušić

Elektroprijenos Bosne i Hercegovine već duže vrijeme predstavljao je problem s kojim se niko u zemlji nije želio zamarati. Kako je za svaki razgovor takve vrste, pogotovo kad je riječ o ustoličavanju državnih firmi, neophodna saglasnost “dvije strane”, bolje rečeno – tri, ukoliko se dvije iz Federacije BiH uspiju upakirati u jednu, problem oživljavanja ove firme malo koga je zanimao. Ali, miris novca je sve promijenio. Kako se na računu našlo 300 miliona, samo dogovaranje je proteklo u vrlo konstruktivnoj atmosferi.

Volju za dijalogom nisu uspjela pomutiti ni evropska upozorenja da se u slučaju Elektroprijenosa BiH ima razmišljati o ulaganjima, a ne o krpljenjima budžetskih rupa. Dogovor između Dodika i Lagumdžije, u koji se više nego vidljivo uključio i Čović, naprasno je postignut. Preduzeće je formirano, izabrano je rukovodstvo na čelu sa Matanom Žarićem, nekadašnjim direktorom Elektroprivrede HZ Herceg Bosna, te dogovoreni iznosi koji se imaju sliti u entitetske budžete.

Sazrela za remont

Čak su i zakonske izmjene usvojene bez većih problema. Protivljenje SDA nije značilo ništa. Logično, kad se već zastupnici Zastupničkog doma Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine nisu obazirali na briselska upozorenja, šta im je moglo značiti protivljenje jedne političke stranke koja je ionako potisnuta iz odlučivanja na državnoj razini. Podsjećanja radi, postojeći zakon limitirao je svaku vrstu trošenja osim na investicije do 2016. godine.

Šta će se dalje događati teško je pretpostaviti, jer sasvim je izvjesno da nesporazumi, kad god je riječ o državnim institucijama, nisu zaobišli ni jednu, pa neće ni Elektroprijenos BiH.

Prvi “detalj” koji upada u oči jeste da Elektroprijenos BiH i jeste i nije državna firma?! Jeste državna, jer nije ni federalna niti je firma u vlasništvu manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Da je opet utvrdo državna, teško je prihvatiti kad su vlasnici kompanije dvije poludržave u ovoj državi, tj. Federacija BiH i Republika Srpska.

Dogovor između Dodika i Lagumdžije, u koji se više nego vidljivo uključio i Čović, naprasno je postignut. 

Druga stvar, koja je u cijelom slučaju veoma bitna, za svako razmišljanje o budućnosti ove firme, tiče se samog motiva njenog naprasnog konstituiranja. Temeljni motiv je u tih stotinjak miliona koje valja zahvatiti prije 2016. godine, preciznije rečeno prije izbora. Hoće li stotinu miliona biti dovoljno za zadržavanje postojećih političkih pozicija, pa i punjenje vlastitih džepova, kako na jednoj tako i na drugoj, pa i na trećoj strani, teško je zasigurno pretpostaviti, ali da će taj novac, odnosno njegovo trošenje biti u navedenoj funkciji – u to ne može biti nikakve sumnje.

Opširnije na portalu AJB:

Igre licemjera Elektroprijenosom BiH