Omer r.a. kao političar

Većina danas smatra da čovjek koji je moralan i čestit ne može biti uspješan političar – državnik. Islam je taj koji demantuje ovu tvrdnju, jer i sam Muhammed, a.s., pored toga što je bio poslanik bio i uspješan političar – državnik. Ashabi su također bili uspješni političari – državnici. Političar kakvog treba naša država, naš ummet, pa i cijeli svijet leži u liku i djelu halife Omera, r.a.

Na pitanje zašto baš Omer, r.a., odgovor je vrlo jednostavan – Omer, r.a., se brinuo za obični svijet i nastojao da tom običnom svijetu osigura osnovne potrebe za život.

Omer, r.a., je prvi koji je prozvan vođom muslimana, prvi koji je osnovao državnu blagajnu, prvi koji je noću izviđao stanje naroda, prvi koji je sankcionirao one koji se rugaju drugima, prvi koji je konzumiranje alkohola kaznio sa osamdeset udaraca bičem, prvi koji je zabranio privremeni brak, prvi koji je zabranio prodaju robinja koje imaju djecu, prvi koji je ustanovio halifin kabinet, prvi koji je pokrenuo vojna osvajanja i koji je izvršio popis stanovništva, prvi koji je zekat zadržao u državnoj blagajni na čuvanju, prvi koji je preuzeo materijalno izdržavanje siromašnih starica, prvi koji je počeo ubirati zekat na konje. Omer, r.a., prvi koji je u većim mjestima postavio kandilje (rasvjetu), prvi koji je osnovao velike centre kao što su Basra, Kufa, Šam, Kairo i Mosul. 

Omer, r.a., je osnovao brašnaru, u nju je pohranjivao brašno, griz, datule, grožđice i druge namirnice. Odatle je pomagao onima koji bi ostali bez neophodnih putnih sredstava. Pored puta između Mekke i Medine postavio je slična zdanja, u kojima je ostavljano sve ono što je neophodno putniku koji bi u putu mogao ostati bez hrane. U presuđivanju ni prema kome nije ispoljio niti atom nemarnosti. Gasio je državnu svijeću kada bi obavljao privatne poslove. Nepotizam je bio nepoznat kod Omera, r.a., jer je sinu pri samrti rekao da ne smije biti halifa. Od svojih službenika je tražio da budu sluge narodu, da ne čine nasilje, da ne tuku narod, da ne smatraju sebe moćnijim od naroda. Pitao bi sve hadžije koji su dolazili imaju li primjedbi na svoje upravitelje. Hranio se kao svi, oblačio se kao svi, hodao je kao i svi ostali. Gradio je džamije u osvojenim državama, u njih postavljao imame, mujezine pa čak i službenike za ispravljanje safova. 

Omer, r.a., nije imao privatni avion, skup službeni automobil, vozača, čuvare niti diplomatski pasoš ali opet su mu sve granice i sva vrata bila otvorena. Omer, r.a., nije trošio državni novac na skupe obroke, nego je stavljao kamen na stomak kako bi suzbio glad. Omer, r.a., nije gradio vikendice na moru državnim novcem, nego je kao državnik spavao pod palmom a kamenje prekriveno dijelom odjeće koristio kao jastuk. Omer, r.a., nije zapošljavao rodbinu nego je i vlastitom sinu zabranio da bude halifa poslije njega. Omer, r.a., nije krao novac iz državne blagajne, nego je pola svoga imetka uložio u islam i islamsku državu. Omer, r.a., nije davao lažna obećanja. Omer, r.a., nije visio na banderi u vrijeme predizborne kampanje, nego ga je Ebu Bekr, r.a., izabrao za nasljednika. Omer, r.a., nije sudio „ni po babi ni po stricu“, već po pravdi Allaha Uzvišenog. Omer, r.a., je bio političar – državnik u službi državi a ne država u službi njemu, kao što je to situacija kod nas. Narod je bio zadovoljan sa njim i on sa narodom. 

„Doći će vrijeme kada glavešina jednog mjesta neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla; kada se budu ljutili – ljutiće sa samo radi svog interesa, a kada budu zadovoljni – biće to samo radi svoga interesa; niti će se ljutiti niti će se zadovoljavati radi Allaha dž.š.!“ Omer, r.a.

Piše: Esmin Mehić

Akos.ba