Održan naučni skup u povodu 500 godina Careve džamije u Stocu

Muftija je podsjetio da je Careva džamija u Stocu  jedna od najstarijih džamija u Hercegovini te da je svojim položajem i monumentalnošću stoljećima označavala srce i dušu Stoca. „Ona je predstavljala nukleus iz kojeg je nastajao grad i čaršija sa dućanima. Njenih dugih pet stotina godina trajanja potvrda je kontinuitetu organiziranog, sistemskog, raznolikog života u ovoj čaršiji, koji uključuje sve ibadetske forme, odgojno obrazovne oblike rada sa svim generacijama muslimana i muslimanki“, istako je muftija argumentirajući to i činjenicom da je Stolac imao veliki broj vakifa koji su gradili džamije, mektebe, medrese, biblioteke, čitaonice, musafirhane, hamam, javne česme, čatrnje, šadrvane, mostove, sahat kulu, brojne dućane, mlinice, stupe… Brojni alimi, učeni ljudi, hafizi, književnici, istraživača, primijetio je muftija, Stocu su priskrbili neosporni atribut grada učenosti, umjetnosti i mudrosti. „Od plemenitih predaka u amanet nam je ostavljena bogata duhovna i kulturna baština, povijest i tradicija. To nasljeđe trebamo čuvati i predati generacijama koje će doći iza nas. Svi smo u određenoj mjeri odgovorni za budućnost naše zemlje i našeg naroda“, upozorio je muftija. Pozvao je prisutne da budu istrajni u čuvanju, promociji i afirmaciji dragocjenog i vrijednog kulturno-historijskog blaga. „Trebamo istinu i historijske činjenice prenositi novim generacijama. Istinu i samo istinu. Kao što je početkom XXI stoljeća početak obnove, do ispod temelja porušene Careve džamije, ujedinio sve Stočane, hoćemo da vjerujemo da postoji snaga koju inspiriše ovaj duhovni temelj, da se ova stolačka zajednica izbori i sa današnjim vanjskim i unutrašnjim izazovima koji usporavaju i otežavaju privredni, kulturni i duhovni progres ovoga grada“, poručio je muftija.

O temi „500 godina džamije – 500 godina tolerancije“ govorio je dr. Senad Hasanagić. Njegovo izlaganje bilo je jedan manji izvod iz identične knjige o osmanskoj toleranciji. Hasanagić je mjesto i ulogu džamije tretirao kao metaforu ili simbol cjelokupnog civilizacijskog protoka. Iznio je tvrdnju da je tolerancija čisti islamski produkt, a da se u javnom diskursu pojavljuju nastojanja da je prikažu bez islamskog utjecaja. „Islamska toleracnija je tolerancija koja ima svoj državno pravni osnov“, rekao je Hasanagić. Definirajuću toleranciju istakao je da Osmanska tolerancija podrazumijeva pozitivan odnos prihavatanja sljedbenika knjige (kršćana i jevreja) od strane države, prisutan u kolektivnoj svijesti muslimana i izgrađen na osnovu islamskog vjerovanja ve kutubih ve resulihi, da se vjeruje u kršćanske i jevrejske svete knjige i Božije poslanike navedene u Kur’anu, kur’anske naredbe da u vjeri nema prisile, pojačan islamskom naredbom pravde i njenim tesavufskim poimanjem, te praksi Muhameda a.s.  i kasnijih islamksih vladara prema kršćanima i jevrejima, kojom su obuhvaćeni politika istimaleta, aman kao institut prava, i davanje osnovnih ljudskih, vjerskih prava u okviru sistema mileta koja su sadržavala slobodu vjerovanja, pravo na bogomolje, svećenstvo, autonomiju unutar svojih vjerskih grupa, etnička prava koja podrazumijevaju pravo na etničku samoidentifikaciju, jezik, pismo, kulturu, običaje, nastavne kadrove, školu i udžbenike. Hasanagić je definiciju tolerancije praktično potkrijepio i činjenicama da su 500 godina pod osmanskom vlašću brojni narodi očuvali etničko biće nakon čega su prešli u stanje nacionalne države.

O imamima Careve džamije u svom referatu govorio je nekadašnji glavni imam Medžlisa IZ-e Stolac mr. Suad ef. Mujakić. „Džamije pored ostalog opstoje i zahvaljujući umješnosti onih koji su imali ulogu čuvanja tih mjesta. Imami i mualimi svoj posao su radili časno i dostojanstveno“, rekao je Mujakić. Podaci o imamima Careve džamije su oskudni. Hasandedić navodi dvanaest njihovih imena. Mujakićev rad obuhvata ukupno 24 imama Careve džamije. „ Nažalost, u prva tri stoljeća rada i postojanja Careve džamije imamo samo tri poznata imena“, naglasio je dodavši kako su, bez obzira na visok stepen anonimnosti, svi imami iza sebe ostavili neizbrisive tragove.

„Vakufnama Husein bega sina Ismailova“, do sada nepoznata bosansko-hercegovačkim naučnim krugovima, bila je tema obrade Alije Dilberovića.  Vakufnama se odnosi na novčani vakuf za obnovu stolačke musafirhane. Dilberović je u ovoj vakufnami pronašao vrijedne podatke i o postojanju tekije u Stocu. O jednom od prevodilaca Kur’ana na bosanski jezik u radu „Hilmija ef. Šarić“ govorio je direktor instituta za proučavanje islamske tradicije Bošnjaka dr. Ferid ef. Dautović.

Na skupu su još govorili dr. Elvir Musić o temi „Božija kuća u islamskoj gnostičkoj poeziji“, prof.dr. Sanjin Kodrić o temi „Bosansko-humska pismenost i književnost u istraživačko-publicističkom radu Maka Dizdara i afirmacija bosanskog jezičkog, književnog i kulturnog identiteta“, dr. Alen Kalajdžija o „Kulturalnom i književno-jezičkom značaju prijevoda Kaside- i burde Halila Hrle Stočanina“, dr. Jasmin Hodžić o „Odnosu među svjetovima s dvije strane granice u svjetlu teorije o kulturnom pamćenju na primjeru književnih izvora o širem bosanskom i hrvatskom jugu“, Azemina Krehić-Halilović o „Pregledu pjesničkog stvaralaštva Arif Hikmet-bega Rizvanbegovića Stočevića“ i mr. Harun Macić o temi „Između fikcije i stvarnosti: aktualizacija Nametkove priče Za obraz. Radovi prof.dr. Ismeta Bušatlića „Selimije u Bosni i Hercegovini“ i mr. Alena Zečevića „Džamija Safer-age Begovića u Dabrici kod Stoca; povijesno-prostorni razvoj i arhitektonske odlike“, koji nisu prisustvovali naučnom skupu biće publicirani u zborniku radova.

Značaj ovog naučnog skupa, kako je to primijetio u uvodnom obraćanju glavni imam Medžlisa IZ-e Stolac Mersed ef. Šabanović, ogleda se u činjenici da će trajno ostati zabilježen način i misao kojom je ovovremena generacija obilježila jubilej pola milenija postojanja Careve džamije u Stocu.

Piše: Hasan Eminović

preporod.com