Odgoj djece u islamu: Ponašanje prilikom iskazivanja saučešća

U norme društvenog ponašanja koje se odgajatelja tiču i na koje trebaju obratiti pažnju je ponašanje prilikom iskazivanja saučešća onome kome je neko umro ili ko je izgubio dragog prijatelja. Saučešće znači porodicu umrlog uputiti uputiti na strpljivo podnošenje gubitka i biranim riječima ili tradicionalnim iskazima utješiti ih, olakšati im tugu i umanjiti gubitak.

Iskazivanje saučešća je preporučljivo pa makar se radilo i o zimmiji. Ibn Madže i Bejheki prenose od Amra b. Hazma, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Vjernika koji iskazuje saučešće svome bratu na gubitku koji ga je zadesio, Svemoćni i Uzvišeni Allah će obući časnom odjećom.“

Saučešće se treba iskazati svim članovima porodice i rodbini umrlog, i odraslima i djeci, i muškarcima i ženama, a može se uputiti prije dženaze i do tri dana poslije dženaze. Odsutni mogu iskazati svoje saučešće i nakon isteka tri dana od dženaze.

Najvažnije norme ponašanja kod saučešća su:

Ukoliko je moguće iskazati ga tradicionalnim izrazima iz sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Imam Nevevi u svome djelu E-Ezkar navodi da je najbolje iskazati saučešće na način kako se navodi u zbirkama hadisa Sahih a koji prenose Buhari i Muslim od Usame b. Zejda, r.a.: „Jedna od kćeri Vjerovjesnika, s.a.v.s., poslala je po Allahova Poslanika, s.a.v.s., pozivajući ga i obavještavajući da joj je dijete umrlo. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je izaslaniku rekao: ‘Vrati se i reci joj: – Allahu pripada sve što uzima i što daje. Svaka stvar kod Njega je do određenog vremena. – Traži od nje da bude strpljiva i suzdržana.’“

Imam Nevevi dalje veli: „U izražavanju saučešća nema ograničenja. Bilo kojim riječima da se uputi odgovara. Međutim, preporučljivo je da se saučešće muslimanu za umrlog muslimana: „Allah ti nagradu uvećao, najbolju ti utjehu dao a tvome umrlom grijehe oprostio,“ muslimanu za umrlog nevjernika: „Allah ti nagradu uvećao i najbolju utjehu dao“ i nevjerniku za umrlog muslimana: „Allah ti najbolju utjehu dao a tvome umrlom grijehe oprostio,“ i nevjerniku za umrlog nevjernika: „Allah te drugim nadomjestio!“

Preporučljivost spremanja hrane za porodicu umrlog

S obzirom da su zauzeti oko dženaze i u žalosti zbog gubitka, prema islamskim propisima preporučljivo je da drugi spremaju hranu za porodicu umrlog jer je to jedan od vidova dobročinstva, činjenja dobrih djela i jačanja društvenih veza. Ebu Davud, Ibn Madže i Tirmizi prenose od Abdullaha b. Džafera koji kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Spremite hranu Džaferovoj porodici, jer im se nešto dogodilo što ih je zauzelo.“ Svi imami, učenjaci su složni u tome da je pokuđeno da porodica kojoj se dogodio smrtni slučaj sprema hranu za svijet koji dolazi. Ovo mišljenje oni temelje na hadisu koji prenosi Džerir: „Dolazak u grupama u kuću žalosti i spremanje hrane nakon pokopavanja, smatrali smo oplakivanjem i naricanjem.“

A što se tiče onoga što danas pojedinci čine spremajući hranu i priređujući gozbe za vrijeme iskazivanja saučešća, to spada u veoma loše novotarije za koje je Allah odredio tešku kaznu. Onaj kome se za vrijeme iskazivanja saučešća ponudi hrana treba je odbiti, s obzirom da je to u suprotnosti s Vjerovjesnikovom uputom i islamskim načinom ponašanja.

Izražavanje žaljenja onima kojima se iskazuje saučešće

To se postiže poniznošću slušajući Kur’an časni, zatim razgovorom koji je prikladan događaju i iskazivanjem tradicionalnih riječi utjehe, koje se prenose od naših slavnih predaka i sve drugo što je u saglasnosti sa tužnom prilikom i što ima veze sa pružanjem utjehe.

Osmjehivanje, otvoreni smjeh, besmislen i prazan govor, zalaženje u razgovor koji ne odgovara situaciji ili pričanje smješnih anegdota, sve je to znak lošeg odgoja i vodi u grijeh svejedno bilo iz znanja ili iz neznanja.

Pokazivanje sažaljenja i tuge za umrlim i često iskazivanje tradicionalnih izraza utjehe su najbolji način da se utješe ukućani. Ovako su radili i naši slavni preci i na ovakav način su se tješili i saosjećali u žalosti.

Upućivanje lijepog savjeta ako se vidi neko zlo

Onaj koji je došao izraziti svoje saučešće moguće je da primjeti neke novotarije ili pokuđene stvari na mjestu gdje se iskazuje saučešće. To može biti istaknuta fotografija umrle osobe, pušenje svijeta dok se uči Kur’an, sviranje pogrebne muzike, služenje svijeta došlog da iskaže svoje saučešće ili neke druge pokuđene stvari koje vjera zabranjuje. I kakav je islamski stav prema ovome, odnosno, šta je potrebno činiti prema onome što Islam propisuje u ovakvim slučajevima?

Potrebno je biti odlučan u odnosu na Istinu, a to je savjetovati činjenje dobrih djela, da se na Allahovom putu ne osvrće ni na čiji prijekor, ne dozvoliti da težina situacije spriječi da se istina kaže i traži da se čine dobra djela, a odvraća od nevaljalih sjela, i da se zbog straha od svijeta savjet uputi, prigovori, naredi ili zabrani. Jedino se Allaha, Kome svaka slava pripada, mora bojati.

Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio od svojih drugova da mu se obavežu na nešto, tražio je da se obavežu na poslušnost, pokornost i upućivanje savjeta svakome muslimanu.  Buhari i Muslim prenose od Džerira, r.a., da je rekao: „Obavezao sam se Vjerovjesniku na poslušnost, pokornost i upućivanje savjeta svakome muslimanu.“

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upozorio Allahovom kaznom još za života sve one koji su u stanju ukloniti pokuđenu stvar a to ne učine. Ebu Davud prenosi od Džerira b. Abdullaha, r.a., koji kazuje da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: „One koji mogu spriječiti čovjeka koji grijehe čini među jednim narodom a to ne učine, Allah će kazniti prije nego što umru.“

Nema sumnje da traženje da se čine dobra djela mora biti činjeno na prijateljski i blag način, lijepim savjetom i na prilici odgovarajuće mudar način, kako bi se srce otvorilo za prihvaćanje savjeta i u duši ljudskoj ostavilo traga. Blaga, prijateljska, mudra i iskrena riječ može slušaoca preokrenuti u drugog čovjeka, tako da uđe u društvo vjernika, uzoritih Allahovih robova. Istinu je rekao Uzvišeni Allah govoreći: „Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.“ (En-Nahl, 125)

Ovo su najvažnija pravila koja je Islam postavio u vezi sa ponašanjem kod iskazivanja saučešća. Odgajateljima preostaje jedino da u njih upućuju svoju djecu kako bi se navikla na njih u svom društvenom životu i uspostavljanju odnosa sa drugima.

(Nastavit će se)

Izvor: Odgoj djece u Islamu

Autor: Abdullah Nasih Ulvan

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva