Obilježena 24. godišnjica zatvaranja logora Omarska: Da buduće generacije znaju šta se desilo
Logor Omarska je kao i dva druga prijedorska logora Keraterm i Trnopolje formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor. Polaganjem cvijeća ispred “Bijele kuće” i puštanjem u zrak bijelih balona s imenima stradalih danas su preživjeli logoraši Omarske s porodicama ubijenih, na prostoru nekadašnjeg nazloglasnijeg logora u Bosni i Hercegovini u proteklom ratu, obilježili 24 godine od početka njegovog raspuštanja i odali poštu onim koji to nisu dočekali, javlja Anadolu Agency (AA).
Logor Omarska je kao i dva druga prijedorska logora Keraterm i Trnopolje formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor.
Prema nepotpunim podacima kroz njega je prošlo oko 3.500 zatočenika, među kojima i 37 žena, od čega njih 700 nije dočekalo početak njegovog zatvaranja.
Haški tribunal je utvrdio da su logoraši boravili u izuzetno lošim uslovima i da su bili izloženi fizičkim mućenjima, psihičkim maltretiranjima, raznim oblicima seksualnog iživljavanja i ubistvima.
Predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Mešković danas je pozvao sve žrtve koje su prošli kroz torturu zlostavljanja i mučenja u ratnim logorima u Bosni i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine da iskreno i hrabro počnu o tome govoriti i da počnu svjedočiti o torturi koju su preživjeli.
“Samo ako na kvalitetan način predstavimo šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini možemo dati mali doprinos u stvaranju povjerenja među ljudima, To povjerenje je u funkciji suživota u Bosni Hercegovini. Ukoliko na kvalitetan način predstavimo Omarsku i svih 657 logora onda možemo očekivati sugurniju i bolju budućnost Bosne i Hecegovine”, istakao je Mešković .
Današnjem obilježavanju 24. godišnjice početka raspuštanja logora Omarska prisustvovao je potpredsjednik Narodne skupštine RS Senad Bratić, koji je rekao da se istina o Omarskoj i svim drugim logorima čuje kako bi došlo do procesuiranja zločinaca bez obzira iz kojeg naroda dolazili.
“Nisu svi Srbi odgovorni za ratni zločin koji je počinjen u Prijedoru, a svi oni koji imaju informaciju trebaju reći ko je i šta radio ,da se skine hipoteka sa grada Prijedora. Ovdje je u gradu Prijedoru preko tri hiljade Bošnjaka civila ubijeno na izuzetno brutalan način i to mora da nađe refleksiju u presudama sudova za ratni zločin, kako bi se mogao graditi suživot. Istina se zna, međutim ne može suživot biti na račun istine. Istina mora biti obostrano prihvaćena da se ogradimo od toga da se ono što se dogodilo u Prijedoru u ratno vrijeme ne dogodi više nigdje i nikome u regionu pa i šire”, naglasio je Bratić.
Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” Mirsad Duratović je rekao da ga ne iznenađuje što danas nije bilo predstavnika RS, predstavnika Prijedora i civilnog društva i ustvrdio da za njih etničko čišćenje još uvijek traje.
“Iako nema kamenih spomenika žrtvama, mi preživjeli svjedoci, svaki od nas ovdje prisutnih prisutnih, stojimo ovdje kao živi spomenici. Mi ne odustajemo od svog prava da svjedočimo o preživjelim strahotama i od prava na opomenu, sjećanje i podsjećanje da je u Prijedoru 1992. godine ubijeno 3.176 nevinih lica nesrpske nacionalnosti”, poručio je on.
Među preživjelim logorašima koji su danas prisustvovali obilježavanju 24 godine od raspuštanja logora Omarska bila je i Kozarčanka Sabiha Turkanović, koja je prošla kroz sva tri prijedorska logora.
“Uhapšena sam 26. maja u Kozarcu, a 21. agusta sam izašla zadnja iz logora Omarska i faktički sam ga zatvorila. U njemu sam doživjela sve ono najgore što jedna žena može da doživi. Svake godine dolazim i ovdje me podsjeća na ono što sam preživjela i teško se osjećam i svake godine mi je sve teže i teže i moje srce sve manje to može podnositi. Mi logoraši ovdje moramo dolaziti da generacije buduće znaju šta se ovdje desilo i moramo pričati”, rekla je ona.
On je rekla da je u logoru bila i njena troipogodišnja unuka, koja je, kao i drugi članovi njene porodice, preživjela.
“Svagdje, u čitavom svijetu imaju spomenici, a jadno je i sramota da se za 24 godine na ovom prostoru nije nešto napravilo. Ovdje je bio logor smrti, a da nije ništa podignuto i napravljeno. Sve moje što sam preživjela boli me, ali me boli što se ne priznaju logoraši i oni koji su bili ovdje u logoru”, istakla je ona.
Turkanović je dodala da je Haški tribunal za zločin koji je počinio nad njom osudio osobu na 24 godine zatvora i da je on izašao na slobodu.
Akos.ba
