Obilježena 24. godišnjica od ubistva 48 Bošnjaka u mjestu Sokolina kod Ilijaša

U mjestu Sokolina, kod Ilijaša jučer je obilježena godišnjica otkako je agresor prije 24 godine u autobusu svirepo ubio 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatovići i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije Republike Bosne i Heregovine, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji, poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu.

Delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Kantona Sarajevo, Općine Ilijaš, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, te predstavnici Osnovne škole „Dobroševići“, Savjeta MZ „Dobroševići“ položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.

Masakr u Sokolini je jedan od mnogobrojnih ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. Za ovaj, kao ni za mnoge druge zločine počinjene tokom agresije na našu zemlju niko nije procesuiran, iako se zna ko je iz logora Rajlovac naredio egzekuciju Bošnjaka.

Nakon strašnih tortura koje su prošli u logoru u Rajlovcu, gdje su proživljavali sve što ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od zarobljenih Bošnjaka, nisu ni slutili da će im lažno obećanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja – vožnja u smrt.

14. juna 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševića, Ahatovića koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji način ubili. Po dolasku u Sokolinu, neprijateljski vojnici, naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo.

Na mjesto ovog strašnog zločina, kao i svih pethodnih godina i danas je došla nana Halida Mešanović, čija su dvojica sinova blizanaca ubijana u ovom svirepom zločinu. Kaže da živi za dan kada će se na „drugom svijetu“ sastati sa svojom djecom.

„Imali su 22 godine, ni mrava nisu zgazili, zločinci ih ubiše, a ja osta sama na ovome svijetu. Živim, ali kao da nisam živa“, priča u suze umivena ožalošćena i ucvijeljena majka Halida.

Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima.

Predsjedavajuća OV Novi Grad Edina Gabela kazala je da je Općina Novi Grad izvršila natkrivanje autobusa kako bi ga zaštitila od daljeg propadanja. Dodaje da je vrlo važno da se ovi zločini ne zaborave. „Nakon 24 godine od počinjenog zločina, vrlo je teško stajati na mjestu, gdje je, na vrlo svirep način ubijen veliki broj naših sugrađana. Mi ih se sjećamo i nećemo dozvoliti da se ovaj zločin zaboravi“, rekla je Gabela.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne.

Također, položeno je cvijeće kod spomen-obilježja ispred Osnovne škole Dobroševići, gdje su se prisutni učenjem Fatihe i minutom šutnje sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema među živima, a svoje su živote položili za odbranu domovine. Delegacije su obišle i mezarje u Ahatovićima.

Tog kobnog junskog dana 1992. godine u Sokolini su ubijeni:

Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibrahim Boloban, Amir Duraković, Jusuf Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šaćir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Mesudin Malagić, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto.

Na mjestu Ranovača 02. juna 1992., godine braneći svoj narod i domovinu poginuli su:

Šaban Brajmaj, Mesud Burić, Džemil Bukalo, Admir Čaušević, Osman Čaušević, Hamid Divolić, Elvedin Đedović, Osman Efendić, Avdo Gačanović, Hamid Gačanović, Nihad Mešanović, Samir Mujkić, Jusuf Suljić, Nijaz Šehović, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Bećir Žiga i Meho Žiga.

PRES SLUŽBA OPĆINE NOVI GRAD SARAJEVO