Obilježavanje 25. godišnjice “žive lomače”: O kostima živo spaljenih Bošnjaka Višegrad šuti
U Višegradu je počelo obilježavanje 25. godišnjice od zločina počinjenih nad Bošnjacima ovog grada. U organizaciji Udruženja “Žena – žrtva rata” i ove godine zajedno se obilježavaju godišnjice “živih lomača” u naselju Bikavac i Pionirskoj ulici, javlja Anadolu Agency (AA).
Članovi porodica, rodbina i prijatelji, noseći transparente na kojima traže pravdu i istinu, prošetali su ulicama Višegrada. Šetnja je protekla mirno i bez incidenata.
Najprije su se poklonili žrtvama u Pionirskoj ulici gdje je u kući Adema Omeragića 14. juna 1992. godine stradalo više od 70 žena, djece i staraca koji su živi zapaljeni.
Članovi porodica žrtava, brojni prijatelji, rodbina i predstavnici vlasti, odali su počast žrtvama polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe pred kućom u kojoj se zločin desio.
Riječ je uglavnom o Bošnjacima iz sela Koritnik koji su zarobljeni i zaključani u ovoj kući, a potom zapaljeni. Srpski vojnici predvođeni Milanom Lukićem u kuću su ubacili granatu, pucajući na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor.
Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. “Živu lomaču” je preživjelo osam osoba.
Kuću u Pionirskoj je obnovila Sumbula Zeba, kćerka Adema Omeragića, a 2015. godine otkrivena je i spomen-ploča koja trajno podsjeća na ovaj gnusni zločin.
I 25 godina od počinjenog zločina porodice stradalih tragaju za kostima svojih najmilijih. Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad i predsjednik Skupštine Opštine Višegrad, kazao je da solidan procenat Višegrađana mora znati gdje su mjesta u kojima su posmrtni ostaci stradalih na ovom i drugim mjestima.
“Nažalost, o tome se još uvijek šuti. Ja ih u kontinuitetu pozivam i danas sam ih pozvao da progovore. Bez ove iskrene, čestite, poštene riječi nema budućnosti ni jednima, ni drugima, ni trećima na ovim prostorima. Da bi imali bolju, sigurniju, perspektivniju budućnost, moramo zločinu pogledati u oči, moramo sebi pogledati u oči. To je jedini način da jedni drugima oprostimo”, kazao je Memišević.
Poručio je da će Bošnjaci i Islamska zajednica Višegrada nastaviti ulagati maksimalne napore i trud da dođu do posljednjeg posmrtnog ostatka ubijenih Bošnjaka na ovim prostorima.
On je ispred kuće Adema Omeragića u Pionirskoj ulici kazao da onima koji su počinili zločin na ovom mjestu nema nikakve potrebe dizati bilo kakve spomenike.
“U historiji čovječanstva su sebi podigli spomenike ovdje u Višegradu, u ovim živim lomačama u kućama u Pionirskoj i na Bikavcu”, kazao je Memišević.
Istakao je da je danas najviše Bošnjaka povratnika na periferiji grada, u višegradskim selima gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo.
“Ne mogu kazati da povratka nema. Povratka ima, ali nažalost u gradu ga nema. U gradu su tri porodice koje egzistiraju tokom cijele godine. Tokom godine je ovdje u kontinuitetu prisutno 1.000 do 1.200 Bošnjaka. To je od 14.500, koliko je Bošnjaka živjelo 1991. godine ovdje, minorno malo”, istakao je Memišević.
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata”, kazala je da već četvrtinu vijeka porodice čekaju da se pronađu kosti živo spaljenih civila o kojima, istakla je, Višegrad “nijemo šuti”.
“Prihvatila sam prvu preživjelu žrtvu iz Pionirske, gdje sam joj iz ruku vadila crva i da ne govorim kako je izgledala. Mnogi znaju, prvo ove komšije iz srpskih kuća koji znaju kada se to desilo, da imalo u sebi imaju išta ljudskog, rekli bi gdje su te kosti. Međutim, Višegrad nijemo šuti”, kazala je Hasečić.
Za zločine na području Višegrada, uz ostale, osuđeni su Milan Lukić na doživotnu zatvorsku kaznu i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.
“Pravda i pravičnost nije isto. Međutim, presuda je satisfakcija za preživjele žrtve i članova porodice”, kazala je Hasečić.
Ona je pozvala političke lidere iz reda Bošnjačkog naroda da posjete stratišta u Višegradu i izvrše pritisak, kako na vlasti u Republici Srpskoj tako i na međunarodnu zajednicu da napokon kažu gdje su kosti.
Povodom obilježavanja 25. godišnjice zločina u Carevoj džamiji danas se uči i Tehvid za žrtve “žive lomače”, nakon čega će se kolona uputiti prema stratištu u naselju Bikavac, gdje su na današnji dan prije 25 godina, u kući Mehe Aljića pripadnici tadašnje vojske i policije RS zatvorili, a potom žive spalili više od 70 Bošnjaka, uglavnom žena, djece i staraca.
Akos.ba
