Oaza za izbjeglice i azilante: Tutin zbog odnosa prema izbjeglicama postao poznat po humanosti

Prvi čovjek, inače najsiromašnije općine u Srbiji, Šemsudin Kučević ističe da su za oko 200 ljudi omogućili da budu slobodni i bezbjedni uz pomoć svojih građana.

Piše: Medin Halilović

Kroz centar za tražioce azila u Tutinu, na krajnjem jugozapadu Srbije, u prethodne tri godine boravilo je više od 4.300 izbjeglica i azilanata. Zbog brige i posvećene pažnje taj centar je postao “oaza za izbjeglice”.

U njemu sada borave 124 osobe iz raznih dijelova svijeta. Tutin je, kao grad na samom kraju Srbije, zbog odnosa svojih građan prema izbjeglicama postao poznat po humanosti.

Srbiju je prije tri godine zahvatio prvi talas od nekoliko hiljada tražilaca azila iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih afričkih i azijskih zemalja.

Građani Obrenovca, Bogovađe, Banje Koviljače i još nekih drugih mjesta u centralnoj Srbiji gdje su azilanti bili smješteni su, to objašvanjući strahom i nesigurnošću, protestovali i ispoljavali nasilje protiv njih.

Vlada Srbije je krajem novembra 2013. godine, nakon što je osudila te proteste i podmetanje požara u jednom objektu namjenjenom za azilante, odlučila da jedan broj ljudi smjesti u Tutinu i Sjenici, nakon dobijenog poziva iz tih općina.

Predstavnici srbijanske vlade su tada ocjenili da je to bio “akt humanosti, solidarnosti i odgovornosti”.

– Nakon zatvaranja granica produženo zadržavanje izbjeglica

Predsjednik Općine Tutin Šemsudin Kučević podsjeća da su tada gledajući slike ljudi, pogotovo žena i djece, kako borave u šumi i nehumanim uslovima, zajedno sa predsjednikom opštine Sjenica Hazbom Mujovićem prihvatili poziv tadašnjeg ministra u Vladi Srbije Sulejmana Ugljanina da obezbjede smještaj za nekoliko stotina ljudi.

Prvi čovjek, inače najsiromašnije općine u Srbiji, Kučević ističe da su za oko 200 ljudi omogućili da budu slobodni i bezbjedni uz pomoć svojih građana.

“Pomoći onima kojima je pomoće potrebna je naš način života. Gorštaci sa Pešteri su poznati po svom merhametu i želji da pomognu onima u nevolji, to je naš način življenja. To smo pokazali na jedan vrlo demonstrativan način. Mislimo da bi se i drugi ponašali kao mi. Ponosimo se što su u našem gradu i općini boravili ljudi iz velikog broja zemalja i možemo da budemo za primjer mnogima”, rekao je Kučević.

On ukazuje da danas, kada su kroz Srbiju prošle na stotine hiljade izbjeglica, istraživanje o pozitivnom raspoloženju prema izbjeglicama pokazuje da se taj odnos u centralnoj Srbiji kreće između 20 i 30 posto, u Novom Pazaru je 55, u Sjenici 75, a u Tutinu je pozitivno raspoloženje prema izbjeglicama i azilantima čak 95 posto.

U Tutinu su izbjeglice i azilanti rado viđeni gost i svi su naviknuti na njih naglašava i upravnik Centra za tražioce azila Sead Reč. Kroz tu ustanovu koja ima kapacitet za 130 osoba je prodefilovalo skoro 4.300 ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Kube i drugih meridijana. Skoro polovinu stanara Centra čine djeca razne dobi koja su tu sa svojim porodicama. U prosjeku borave dva do tri mjeseca nakon čega odlaze u neku od zemalja EU.

Prisjećajući se prvog dana rada ustanove Reč nam predočava da se tada okupilo nekoli stotina građana tutinske opštine koji su bili tu kako bi predali pomoć u vidu odjeće, obuće i hrane.

“Predstavnik Komesarijata za izbeglice je tada bio prisutan i pitao me je krišom da li su ovi ljudi za ili protiv (azilanata). On je mislio da ti ljudi nisu došli sa kamenicama, ne sluteći da su došli sa humanitranom pomoći i gestom dobre volje dočekali prve konvoje, 16. januara 2014.”, ispričao je Reč.

On podvlači da, zahvaljujući pozitivnoj volji ljudi, više humanitarnih organizacija iz Tutina, Sandžaka i cijele Srbije u kontinutetu pomaže centru i azilantima.

Stanovnici tutinskog Centra smještenog u upravnoj zgradi nekadašnje fabrike namještaja su kompletno zbrinuti što se tiče ishrane, higijene i medicinske nege. Dostupan im je internet, mogu da se slobodno kreću i izlaze u grad. Otvoreno komuniciraju i, sem hladnoće u novembru, imaju sve riječi hvale za tutinski kraj i gorštake sa ovog područja.

Nakon zatvaranja ruta ka EU, azilanti u Tutinu, kao i u svim centrima u Srbiji se tu duže zadržavaju zbog lista koje pravi Mađarska .

“Sve više se zatvaraju granice za prelazak tih lica. Nakon što Kancelarija Komesarijata za izbjeglice pri Vladi Srbije u Subotici obavjesti nas da neko od azilanata iz našeg centra ima dozvolu za prelazak granice. Sve do tog momenta nije preporučeno. Desi se da neke porodice odlaze samoinicijativno, bez dozvole”, navodi Reč.

Dodaje da određeni azilanti, prezadovoljnin uslugama i odnosom osoblja iz centra, nakon odlaska na željenu destinaciju javljaju i održavaju kontakte. Jedan od azilanata je po dolasku u Austriju ispričao za “tutinsku oazu” svom bratu koji je tim povodom posjetio Tutin kako bi izrazio zahvalnost. Tokom prošlog mjeseca Ramazana u jednoj od džamija mujezin je bio takođe azilant.

– Želja svih je što prije stići na Zapad

Mehaničar po struci Muhamed Ahmed Amin (29) iz Iraka u Centru za tražioce azila u Tutinu je došao dvoje djece i kaže da je zadovoljan boravkom u ovom gradu i Srbiji.

“U Iraku nije dobro jer ima rata idem za Francusku. U Srbiji je dobro, ljudi u Tutinu su veoma dobri i ovdje smo zaista svi sretni”, kazao je Amin koji je u Tutinu već dva mjeseca.

Muhamed Hamani (32), iz Afganistana, takođe je zadovoljan smještajem u Centru i boravkom u ovom sandžakom mjestu.

“Zaista nam je ovdje sve u redu. Iz Tutina ću da idem za Mađarsku, a namjeravam da živim u Austriji, ta mi se zemlja sviđa. U Afganistanu je živjeti opasno. Muslimani se međusbno ubijaju. Tamo su Talibani, DAEŠ. Opasna zemlja, zato smo i došli ovdje. Moja braća i sestre ne mogu u školu. Imao sam nekih problem sa papirima u Beogradu. Srbija je zaista dobra zemlja ali je najbolje u Tutinu”, ispričao je Hamani.

Djevojčica Cany Ary (14) iz mjesta Halapdža (Irak), naseljeno Kurdima, je u Tutinu sa bratom, sestrom i roditeljima i kao porodica namjeravaju da žive u Njemačkoj.

“Ne idem u školu. Ovdje smo mjesec i po. Srbija je zaista lijepa. Kad stignemo voljela bi da idem u školu i postanem nastavnik engleskog jezika”, rekla je Cany.

Tutinska općina se nalazi na krajnjem jugozapadu Srbije, ima oko 35 hiljada stanovnika, graniči se sa Crnom Gorom i Kosovom. Sve refleksije događaja u bivšoj Jugoslaviji su se prelamali preko ovog prostora kada su dočekivane izbjeglice iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, sa Kosova odakle je dnevno dolazilo i i bilo zbrinuto i po 500 ljudi.

U Sjenici su azilanti već tri godine smješteni u lokalni hotel “Berlin”, ali se i za njih kao i za one kojima je je kamp u Tutinu jedini dom organizuju akcije prikupljanja pomoći.

U Novom Pazaru, kao u skoro svim sandžačkim mjestima za izbjeglice i azilante organizovale su se i ovvih dana organizuju akcije podjele odjeće, igračaka, hrane… Prikupljaju i dijele mladi i civilni sektor, izviđači, studenti, Islamska zajednica, “Dobročinstvo” pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi, privrednici i pojedinci.

Akos.ba