O demokratiji, džihadu i ekskomunikaciji muslimana

Vesatijin Forum: Međunarodna akademija islamskog prava iz Džedde o demokratiji, džihadu i ekskomunikaciji muslimana

 Islamska pravna nauka (fikh) predstavlja jed­nu od najznačajnijih disciplina u kulturnoj historiji muslimana. Ona olakšava i omogu­ćava valjano prevođenje naloga Božijeg Za­kona u našem životu. Jedno od sredstava kojim ona to čini je fetva. Nekada su fetve izdavali sa­mo pojedinci (muftije), a u novije vrijeme se tim pitanjem bave ustanove. U drugoj polovini dva­desetog stoljeća osnovano je nekoliko instituci­ja čiji je primarni zadatak izdavanje fetvi. Jed­na od tih institucija je i Međunarodna akademi­ja islamskog prava iz Džedde. Akademiju je 1981. godine osnovala Organizacija islamske konfe­rencije (sada Organizacija islamske solidarnosti). akademija ima 58 članova sa pravom glasa i pre­ko stotinu saradnika – eksperata. Birajući eksper­te Akademija vodi računa o mezhebskoj kao i te­ritorijalnoj zastupljenosti. Također, u njenom ra­du pored sunnija učestvuju i šiije. U svom ra­du Akademija primjenjuje kolektivni idžtihad čiji rezultati su precizniji, tačniji i sigurniji od rezultata individualnog idžtihada, s obzirom da se na učenjake u individualnom idžtihadu mo­gu lakše vršiti politički, društveni i drugi pritisci, pa je kolektivni idžtihad manje podložan izazovi­ma i opasnostima kojima je podložan individual­ni. Također, kolektivni idžtihad je nužna potre­ba našeg vremena, jer se samo multidisciplinarnim pristupom mogu rješavati kompleksna pita­nja i na njih nuditi valjana i utemeljena šerijatskopravna rješenja. I na kraju, primjena kolektiv­nog idžtihada umanjuje razilaženja među musli­manima i vodi njihovom jedinstvu.

Zbog ovakve metodologije rada ovu Akademi­ju mnogi smatraju jednom od najautoritativni­jih naučnih institucija kod muslimana, a pogo­tovu na polju islamskog prava. Vrijedi napome­nuti da je, po mišljenju mnogih, djelovanje ove i njoj sličnih akademija najbolji način da se sprije­či učestala pojava, u posljednje vrijeme prisutna u islamskom svijetu, ali i kod nas u Bosni i Her­cegovini, neodgovornog izdavanja fetvi od strane nekompetentnih pojedinaca.

S obzirom da je cilj Akademije prezentacija umjerenog islama koji slijedi „srednji put“ i koji je daleko od bilo koje vrste ekstremizma, smatra­mo važnim prezentirati rezolucije sa njenog ne­tom održanog zasjedanja u Kuvajtu.

Zaključci Akdemije

Na 22. zasjedanju Vijeće Međunarodne akade­mije islamskog prava održanom u Kuvajtu od 22 – 25. marta Akademija je razmatrala dvanaest aktuelnih globalnih pitanja. Iako su sva razmatra­na pitanja aktuelna i značajna za muslimane u či­tavom svijetu, svojom aktuelnošću posebno se ističu pitanja primjene demokratije među mu­slimanima, pitanje džihada i prava nemuslimana u islamskoj državi. O ovim pitanjima Akade­mija je već ranije donosila fetve, tj. rezolucije ali zbog njihove aktuelnosti u arapsko-muslimanskom svijetu i pogrešne interpretacije od strane nekih pojedinaca i društava, Akademija je doni­jela nove rezolucije u kojima potvrđuje svoje ra­nije iznesene stavove i još detaljnije ih obrazlaže.

Tako Akademija u rezoluciji br. 205 (1/22) o šuri i demokratiji kaže:

Šura je jedan od temelja islamskog života poje­dinca i jedan od osnova političkog sistema u isla­mu. Naređena je Šerijatom, riječima Uzvišenog: „i koji se o poslovima svojim dogovaraju.” Uzvi­šeni Allah Svom Vjerovjesniku, koji je bio bezgriješan i potpomognut objavom naredio je: „i do­govaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se po­uzdaj u Allaha“ Allahov Poslanik, a.s., je potpuno primijenio ovu naredbu. O Poslaniku, a.s., njegov ashab Ebu Hurejre kaže: „Nisam vidio nikog da se više savjetuje sa svojim saradnicima od Allahova Poslanika.“

Nema smetnje da se koriste mahanizmi demokratije ako oni donose korist pojedincu i društvu, nakon jasne distinkcije od njene filozofske ma­trice po kojoj narod ima potpunu vlast, a koja se kao takva primjenjuje u neislamskim društvima. Primjena demokratskih mehanizama treba biti uz primjenu šerijatskih principa (propisa) i uvažava­nje specifičnosti svake islamske države, kako bi se postigla opća korist koja je jedna od intencija i ciljeva pri deriviranju pravnih propisa u islam­skom pravu.

Objašnjavajući propise džihada Akademija u rezoluciji br. 207 (3/22) između ostalog navodi:

Osnova u odnosu Islamske umme (zajednice) prema drugim zajednicama je mir, a povod za ra­tovanje, po islamskom učenju, je neprijateljstvo, a ne razlikovanje u vjeri. Uvažavajući aktuelne

promjene koje su se desile na polju islamske mi­sije, pojavu savremenih komunikacijskih sred­stava koje su olakšale komuniciranje među ljudi­ma bez obzira u kojoj zemlji se nalazili Akademi­ja donosi sljedeću rezoluciju:

„Opće značenje džihada je ulaganje svake vr­ste dozvoljenog truda radi uzdizanja Allahove ri­ječi i dostavljanja islamske poruke, koristeći ma­terijalna i nematerijalna sredstva, te promovisanje pravde, sigurnosti i milosti u ljudskim druš­tvima.

Postoje dvije vrste džihada: džihadu-taleb (napadački, preventivni) i džihadu-defi (odbrambeni) džihad. Cilj napadačkog džihada jeste obezbjeđivanje slobode za islamsku mi­siju i uklanjanje prepreka pred njom, kao i zašti­ta potlačenih i nemoćnih na Zemlji, shodno pravilima i uvjetima koje su islamski pravnici na­veli, a kako bi se postigla opća korist i izbjegla šteta. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.“ Uzvišeni je rekao: „A zašto se vi ne biste borili na Allahovom Pu­tu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, ko­ji uzvikuju: ‘Gospodaru naš, izbavi nas iz ovo­ga grada, čiji su stanovnici nasilnici.’“ Cilj i in­tencija ove vrste džihada je dostavljanje poru­ke islama, bez prisiljavanja ljudi da ga prihva­te, jer Uzvišeni kaže: „Nema prisile u vjeru.“ i rekao je: ”Poslanik je jedino dužan da obzna- ni.“, i rekao je „ti si dužan samo da obznaniš.“ Kada je ova vrsta džihada u pitanju, u savreme- nim okolnostima vjerski aktivista treba iskori­stiti međunarodne sporazume i dogovore ko­je su svijet pretvorile u teritorij ugovora (Daru-l-ahd), na osnovu kojih zemlje dozvoljavaju kre­tanje i slobodu govora za aktiviste islamske misije“ Primijetno je da ovom rezolucijom Akade­mija odustaje od starog koncepta podjele svije­ta na Daru-l-islam (teritorij mira), tj. islamske države i Daru-l-harb (teritorij rata) pod kojim se podrazumijevaju neislamske države.

Džihadu def’i (odbrambeni) džihad je onaj na koji nas Šerijat obavezuje ukoliko je došlo do napada na Islamski ummet (zajednicu), ili društvo, ili vjeru, ili domovinu, ili pojedince. Kod ove vrste džihada njegov pravni tretman prestaje pri prestanku napada osvajača ili nje­govim izlaskom iz islamskih zemalja. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se na Allahovom Putu pro­tiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.“

Razmatrajući pitanje ekskomunikacije mu­slimana (tekfira) Akademija je izdala rezoluci­ju br. 208 (4/22) u kojoj se između ostalog kaže: Zbog učestale pojave proglašavanja muslima­na nevjernicima i olahkog izricanja stava o po­jedincima, društvima i vladama o njihovom odmetništvu od islama, pri čemu se ne uvažavaju temelji Šerijata, njegove intencije i pravila, i ne uzima u obzir pogubnost posljedica koje proizilaze iz ove drskosti kao što su ubistva, rušenja i protjerivanja, Akademija potvrđuje Rezolucija br. 152. (1.17.) O islamu i jedinstvu Ummeta ko­ja obuhvata zabranu ekskomunikacije (progla­šavanja nevjernicima) bilo koje muslimanske skupine koja vje­ruje u Uzvišenog Allaha, Njego­va Poslanika, imanske i islamske temelje (šarte) i ne poriče opće- poznate činjenice u vjeri.

Potvrđuje se Rezolucija br. 175. (1/19) o vjerskoj slobodi u šerijatskom pravu u kojoj se ka­že da fetvu (pravnu odluku) o odmetništvu (riddetu) ili proglašavanju nekog nevjernikom (ekskomunikaciji) iz islama donose samo eminentni učenjaci i kadi­je pri čemu se neminovno mora ustanoviti nepostojanje prepre­ka i ispunjavanje svih uvjeta za ekskomunikaciju.

Govoreći o pravima i obaveza­ma državljana nemuslimana u islamskim državama Akademija zaključuje:

Šerijat garantira nemuslimanima koji bora­ve u islamskim državama njihova javna (opća) i privatna prava, isto kao što ih garantira i musli­manima. Njima pripada ono što pripada i mu­slimanima, a oni imaju obaveze kao i muslima­ni. Oni su izjednačeni u pravima i obavezama.

Oni imaju pravo da svoj vjerozakon primje­njuju u svojim obredima i da se u ličnim pra­vima ravnaju prema njemu. Dozvoljeno je da im se odredi sudija, jedan od njih, koji će im suditi u međusobnim sporovima, a država će primjenjivati njegove presude, a u ostalim pitanjima primjenjivat će se državni zakon.

Nemuslimani koji borave u islamskoj državi obavezni su kao i muslimani pridržavati se Us­tava i javnog reda u državi, i njihova odanost pripada državi u kojoj žive.

Piše: Ahmed Purdić

Broj 8/1042 • 15. april 2015. Preporod 

Tekst u pdf-u možete preuzeti sa linka ispod:

PREUZMITE DOKUMENT: (format: PDF, veličina: 1.11MB)

Više o Aktivnostima Centra možete saznati na cdv.ba

Akos.ba