Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći..

Tefsir 3, 4 i 5 ajeta sure Sebe’

Predhodni članak: On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na njeg uspinje

Nakon potvrđivanja te činjenice u toj veličanstvenoj, širokoj i panoramski strukturiranoj suri, govori se o poricanju dolaska Sudnjeg dana od strane nevjernika. Međutim, oni su ograničeni i oni ne znaju šta će im donijeti sutrašnji dan.. Allah je taj koji zna ono što je skriveno i Njegovom znanju ne može izmaći ništa ni na nebu ni na Zemlji. Sudnji dan će sigurno doći, tako da će dobročinitelj zateći nagradu a zločinac kaznu za ono što su ponudili na ovoj Zemlji:

“A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!’ Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.” – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – (34/3)

da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i opskrba plemenita – (34/4)

a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći da ih onemoguće” (34/5).

Nevjerničko poricanje Sudnjeg dana proizlazi iz njihovog neshvatanja Allahove mudrosti i određenja. Allahova mudrost ne ostavlja ljude da žive uzaludno, da dobročinitelj čini dobro a zlikovac zlo, a zatim da dobročinitelj ne nađe nagradu za svoje dobročinstvo, a zločinac kaznu za svoje zlo. Allah je jezikom Svojih poslanika obavijestio da će On zadržati cijelu nagradu ili kaznu ili dio njih za budući svijet. Svako ko shvata Allahovu mudrost u Njegovu stvaranju shvata da je budući svijet nužan za ostvarenje Allahovog obećanja i obavijesti… Međutim, oni koji ne vjeruju zaklonjeni su od te mudrosti, pa zato izgovaraju ove svoje riječi: Čas oživljenja nam neće doći! (34/3) Na ovo im se odgovara: Hoće, tako mi Gospodara moga, zacijelo će vam doći (34/3) Istinu je obznanio Uzvišeni Allah i istinu je rekao Allahov Poslanik (alejhi’s-selam). Oni ne znaju ono što je skriveno, ali, pored toga, Allahu pripisuju neka tumačenja i odlučno govore o onome o čemu ne znaju. Allah je taj koji potvrđuje dolazak Časa oživljenja jer On zna i ono što je skriveno (34/3) Njegov govor je istina jer dolazi iz znanja i uvjerenja o onome što je tamo.

Zatim se izlaže ovo znanje u kosmičkoj slici kao što je ona koja je prethodila u prologu sure, koja po drugi put svjedoči da ovaj Kur’an ne može biti ljudsko djelo, jer ljudskoj mašti obično ne naumpadaju slike poput ovih:

Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – (34/3).

Po drugi put kažemo: priroda ovog poimanja nije ljudska. Njemu nije prethodilo ništa u ljudskom govoru, ni u poeziji ni u prozi. Kada ljudi govore o univerzalnosti, preciznosti i sveobuhvatnosti znanja, njima ne pada na pamet da ga predstave u ovoj neobičnoj kosmičkoj slici: Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga (34/3). Ne poznajem nijednu tendenciju u ljudskom govoru koja je usmjerena ka univerzalnom i preciznom poimanju znanja kao što je ovo. On, Uzvišeni Alah je taj koji opisuje Sebe i koji opisuje Svoje znanje onim atributima koji ne naumpadaju ljudima! Samim tim se uzdiže poimanje svog Boga od strane muslimana koga obožavaju pa Ga spoznaju u Njegovim atributima u granicama svojih ograničenih ljudskih mogućnosti u svakom slučaju.

Najbliže tumačenje riječi Uzvišenog: što nije u jasnoj Knjizi (34/3) – jeste da je to Allahovo znanje koje registrira svaku stvar i da Njemu ne izmiče nijedan atom ni na nebesima ni na Zemlji, ni manje ni veće od toga.

Zastanimo malo pred izrazom u riječima Uzvišenog: ni trunčica jedna… ni manje od toga (34/3). Atom je doskora bio poznat kao najsitnije tijelo. Međutim, sada ljudi, nakon razbijanja atoma, znaju da postoji nešto što je sitnije od atoma, a to su njegovi sastavni dijelovi na koje tada niko nije računao! Neka je uzvišen Allah koji poučava Svoje robove onome što On hoće tajnama Svojih atributa i tajnama Svoga stvaranja kada On hoće.

Ćas oživljenja će sigurno i bezuvjetno doći. Njegovom znanju ne izmiče ni malo ni veliko:

da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i opskrba plemenita – (34/4)

a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći da ih onemoguće (34/5).

Postoji mudrost, cilj i plan. Postoji određenje u stvaranju radi ostvarenja istinske nagrade onima koji vjeruju i dobra djela čine i prave kazne onima koji se bore protiv Allahovih dokaza…

One koji su vjerovali i svoje vjerovanje potvrdili dobrim djelima čeka oprost (3414) za grijehe koje su počinili, kao što ih čeka opskrba plemenita (34/4). Opskrba se često spominje u ovoj suri pa, analogno tome, uživanje u Džennetu izražava se ovim opisom, jer je i to jedna vrsta Allahove opskrbe u svakom slučaju.

Što se tiče onih koji su nastojali da odvrate od Allahovih dokaza, njih čeka kazna najbolnijom patnjom. Najbolnija patnja; ridžz je najgora kazna kao kazna za njihovo nastojanje, trud i borbu na lošem putu!

Ovim i tim se ostvaruje Allahova mudrost i određenje, mudrost Časa oživljenja za koji oni odlučno tvrde da neće doći, medutim, on će doći.

Nastavlja se…

Odlomak iz djela: 

“U okrilju Kur’ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Sebe’ 

Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999.

Obrada: Akos.ba