“Nema nevolje, niti nedaće, koja zadesi muslimana, uključujući i trn koji ga ubode, a da mu Allah time ne pobriše dio njegovih grijeha na Sudnjem danu.”
Porijeklo hadisa
Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim i Ahmed b. Hanbel od Aiše, radijallahu anha.
Povod nastanka
Kada je objavljen kurʼanski ajet: Nema i Božije nagrade ni kazne, po našim željama, niti po željama sljedbenika Knjige (En-Nisaʼ, 123.), ashabi su se zabrinuli i pitali su Poslanika kako će onda zaslužiti Džennet, a Poslanik je to objasnio prednjim hadisom.
Komentar
Kako vidimo iz povoda ovoga hadisa ovdje je riječ o jednom kurʼanskom ajetu čije značenje ashabi nisu razumjeli. Kada su ashabi dolazili u ovakvu situaciju, odmah bi tražili pojašnjenje od Allahovog Poslanika, ili u pitali jedan drugog. Kada je objavljen ajet iz sure En-Nisaʼ: Nema i Božije nagrade ni kazne po našim željama, niti po željama sljedbenika Knjige. Ko učini ružno djelo, zbog njega će biti kažnjen i neće sebi naći ni žaštitnika ni pomagača mimo Boga. (En-Nisaʼ, 123), i pošto su čuli ovaj ajet, ashabi su se zabrinuli i pomislili da im nema spasa jer, Bože dragi, svaki čovjek griješi, pa onda shodno tome nema ni izlaza iz teške situacije. Međutim, nije tako. Osnovno načelo Islama se uvijek postavlja kao osobna odgovornost. I dobro je što su ashabi tako reagovali i pitali. To upućuje na to da su oni odgovorni i savjesni te da žele udovoljiti Božijim zakonima. Ali, i Allah dragi je dobar pa je ljudima omogućio da svoje greške mogu popraviti.
Znajući da ova vjera nije stvar formalnosti, već ona djeluje kroz našu izraženu volju da radimo ono što je dobro i da se njeni normative poštuju u svakodnevnom našem životu. Pa ako nekoga zadesi kakva teškoća: bolest, tuga, iskušenje, gubljenje člana porodice i sl., musliman će ostati priseban i neće padati u očaj niti će gubiti nadu. Dakle, u teškim trenucima je potrebno pokazati razuman odnos i znati da je i to od Allaha, dželle šanuhu. Može biti kazna, a može biti i kušnja. Pa ako je jedno ili drugo vjernik će biti zadovoljan Allahovom odredbom, kakva god bude.
Na temelju gornjeg ajeta Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao: “Allahov Poslaniče, kako je prema ovome ajetu moguć spas, ako nas se kažnjava za svako loše djelo?” On je odgovorio: “Bog ti oprašta, Ebu Bekre. Nisi li ponekad bolestan ili iscrpljen, ili žalostan, ili u nevoljama?” “Jesam!” On odgovori: “Sve su to stvari kojima se briše ili namiruju grijesi”, reče on.
Ali, treba znati i slijedeće: Kao što bolest briše grijehe ona ih može i povećati ili može biti kazna zbog njih. Kako? Ako čovjek nema sabura u bolesti ili patnjama, onda on još više griješi i na taj način sebi otežava. Stoga je veoma važno shvatiti realnost života i u skladu te realnosti se ponašati i uređivati svoj život.
Izvor: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa
Autor: Mirsad Mahmutović
Za Akos.ba izdvojila i pripremila: Selma M.
