Nevesinje: Kontinuitet srpske genocidne politike
U prisustvu velikog broja raseljenih Bošnjaka Nevesinja u nedjelju 30. juna kod spomen‑obilježja u Kljunima obilježena je 27. godišnjica zločina počinjenog nad nedužnim civilnim stanovništvom. Nažalost, i toliko godina poslije stravičnog masakra nad 305 civila bošnjačke i 14 hrvatske nacionalnosti, još se traga za posmrtnim ostacima 120 osoba.
Među ubijenima je i dvadeset šestoro djece, a neka od njih nisu imala ni ime jer su se rodila u zbjegu. Ubijani su na različitim mjestima, na različite načine, bez obzira na spol i godine starosti. Najmlađa beba imala je samo sedam dana, a najstarija osoba 92 godine. Strijeljani su, klani, živi spaljivani, bacani u jame, danima kasapljeni i mučeni prije nego su ubijeni. Od 305 osoba bošnjačke nacionalnosti, ekshumirano je njih 185. Njihovi posmrtni ostaci pronalaženi su u jamama Dubrava, Lipovača, Doline-Kušići, Borisavac i Bišini, masovnim grobnicama na Telećoj Lastvi – planina Velež, Miljevcu, Krstačama – planina Crna Gora, Srednjoj Vodi, Štedimu – planina Crvanj, Kiseru – Boračko jezero itd. Veliki broj nevesinjskih Bošnjaka prošao je razne logore i kazamate poput MUP-a, Alatnice, Doma JNA, Kotlovnice, Boraka, Bileće, Kalinovika, Morinja, osnovnih škola u Pridvorcima, Luci i Zijemljima. Pred Sudom BiH pravomoćno su za zločine počinjene u Nevesinju osuđeni samo ratni komandir Službe javne bezbjednosti (SJB) Krsto Savić zvani Kićo i policajac SBJ Milko Mučibabić zvani Mileta, koji je prije izricanja pravomoćne presude preminuo.
“Oni koji su počinili te zločine znaju gdje su žrtve. Svaki put koristimo priliku da ih pozovemo da kažu gdje su zakopali naše sunarodnjake, kako bismo ih identificirali i dostojanstveno ukopali. S druge strane, mi tražimo da Tužilaštvo uradi svoj dio posla, da se kazne zločinci, jer bez istine i pravde nema trajnog mira u Bosni i Hercegovini”, kazao je potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Ramiz Salkić. Poručio je da se jedino kulturom sjećanja u aktuelnom društvenom trenutku može utjecati na sprečavanju novih zločina.
Salkić je prokomentirao i način obilježavanja godišnjica stradanja civilnog stanovništva, što se čini parcijalno, skoro u svakom selu, čime se praktično umanjuju razmjeri zločina počinjenih tokom agresije. “Nažalost, nerijetko se dešava da u istom danu imamo dva programa u različitim mjestima i istim povodom. Mi nemamo organizaciju koja jedinstveno i jednoobrazno osmišljava programe obilježavanja zločina nad Bošnjacima i sigurno bismo u narednom periodu trebali raditi na tome kako bismo imali jasan program svake aktivnosti, kako i na koji način obilježiti te godišnjice”, istakao je Salkić.
Osim obilježavanja godišnjica i svjedočenja žrtava zločina, prema njegovom mišljenju, potrebno je dodatno raditi na organizaciji naučnih konferencija o masovnim grobnicama, genocidu, zločinima uopće, što je zadaća javnih naučnih radnika koji bi se u punom smislu riječi morali svrstati na stranu istine i na stranu žrtava, a ne na stranu, kako je naglasio, onih kojih se to ne tiče. “Danas imamo mnogo intelektualaca kojih se ovo ne tiče. Bošnjaci imaju dvije presude pred Međunarodnim sudom u Hagu da Srbija nije spriječila genocid i da nije kaznila počinioce. Šta po tom pitanju rade naši intelektualci? Da li se s tim presudama upoznaju naši studenti? Ja mislim da na tom polju u narednom periodu treba više raditi”, kazao je Salkić u izjavi za medije.
U zvaničnom je obraćanju Salkić primijetio kako se u posljednje vrijeme sve više nameće javni narativ u kojem se govori samo o zločinima koje su navodno počinili Bošnjaci. “Čini mi se da postoji prešutan dogovor između hrvatskog i srpskog korpusa u Bosni i Hercegovini da ne govore o zločinima jednih nad drugima, već da svi govore o zločinima Bošnjaka protiv njih. Mi, naravno, nećemo zaboraviti niti jednu žrtvu koja je pala braneći ovu zemlju, niti one koji su nevino ubijeni samo zato što su neki imali ideju podjele Bosne i Hercegovine”, poručio je Salkić.
Podatke o stradanju civilnog stanovništva Nevesinja kao i o stradanju vojnika Armije RBiH i pripadnika MUP-a rođenih u Nevesinju iznio je predsjednik organizacionog odbora obilježavanja godišnjice zločina Šerif Bojčić. “Zaborav je teži od svakog zločina. Narod koji zaboravi svoju historiju osuđen je na njeno ponavljanje”, rekao je Bojčić.
Zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH Edin Mušić istakao je kako su pred Bošnjacima, kojima je bilo namijenjeno uništenje, otvorena brojna pitanja na koje moraju dati odgovore, a među njima su i pitanja kako se nositi s nanesenim poniženjima, a ne mrziti, kako prepoznati stvarne opasnosti od eventualnih, budućih oružanih nasrtaja. “Sjećanjem doprinosimo traženju odgovora, no, on je posigurno mnogo složeniji i mi ga moramo naći”, kazao je Mušić.
Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović, obraćajući se prisutnima, podsjetio je da zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini nisu bili incidentni i izolirani događaji, već zločini koje je provodio organizirani sistem srpske genocidne politike. “Zločini iz protekle agresije podsjećaju nas na ‘Prvu pušku’ 1875. godine, na ‘Drugu pušku’ 1941. godine, podsjećaju na sve tegobe koje je bošnjački narod trpio u doba Kraljevine Jugoslavije, na hajduke i komite koji su prelazili državne granice i pljačkali ovaj lijepi i pitomi kraj, na one koji su u ta vremena palili i ovu kljunsku džamiju. Radi se o kontinuitetu i stvari moramo sagledavati u cjelini”, kazao je muftija.
Argumentirajući historijske istine da su Bošnjaci u Nevesinju svoji na svome, prokomentirao je neke od karakteristika bosansko-muslimanske kulture lokalnog značaja. “Islam je oplemenio i obogatio kulturu življenja ovdašnjeg čovjeka. Međutim, mi se nikada nismo u potpunosti odrekli onoga što je lijepo i korisno. To je naša historija”, dodao je muftija. Na kraju je pozvao prisutne da njeguju svijest o državotvornosti Bosne i Hercegovine. “Bosna i Hercegovina ima svoj put, ima svoje ljude koji je vole i čuvaju. Ako drugima nije stalo do ove zemlje, da bude sretnije i prosperitetnije mjesto za življenje, nama jeste. I pod taj bajrak moramo stati svi”, poručio je muftija.
Piše: Hasan Eminović
Stav.ba
