Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Ne odlaži osmijeh za sutra, budi sretan sad!

Ne odlaži osmijeh za sutra, budi sretan sad!

Nemoj dozvoliti da te šejtan zavara pa da ne budeš nasmijan, da ne budeš zadovoljan i opušten na neodređeno vrijeme. Mnogo je onih koji ovu, jako bitnu stvar, odlažu i govore: „Na ljetnom odmoru ću posjetiti to i to mjesto, uživat ću na obali mora i zaboravit ću sve moje brige…“  Možda i dođe to vrijeme i možda posjetiš mjesto koje si želio obići.

I onda, kada čovjek stigne, i otvori svoju torbu, šta zatiče…? Desi se ono što nije očekivao, ono o čemu nije razmišljao… odlazi od jednog problema do drugog, od jedne brige do druge, do problema koje još nije uspio riješiti, problema koji su se umnožili poput dlaka na glavi, gdje svaki od njih govori: „Ja sam najpreči da me riješiš.“ Na taj način, čovjek ostaje u istom stanju, ne može pobjeći od svojih problema i naći sigurno utočište.

Razlog toga je što nije odlučan u svojim problemima, što nije našao konačno rješenje za svoje probleme. Nije donio odluku kojom bi to u čemu se našao i definitivno udaljio od sebe. Čovjek nije uspio zamijeniti te svoje probleme pozitivizmom, dobrim djelima, plemenitim moralom, blistavim osmjehom, bratskim iskrenim obilascima i posjetama, sijelima na kojima se govori o Allahovoj vjeri. Ovaj čovjek nije ovo radio, a da je tako postupao, zasigurno bi osjetio da bi mu sve to bila zaštita u tim, turbulentnim trenucima.

Ali, i pored toga, šta je prepreka da trenutak učiniš sretnim? Da učiniš trenutak kao trenutak sretnim? Sada i bez ikakvog odlaganja? Tako ti Allaha, reci mi šta može biti razlog toga? Dugovi… brige… problemi… nedostatak imetka…? Pa, ima li iko da nema nešto od toga? Ali, i pored toga, neko drugi je sretan i uspješan, a proživljava isto ono što i ti. Zar i drugi u svome životu nemaju iskušenja i problema, ali se s njima suočavaju s optimizmom? Zar  se Sejjid Kutb nije smiješio i onog dana kada je odveden na vješala? Smiješio se u posljednjim trenucima svoga života. Zar Ibn Tejmijje nije rekao čuvaru u zatvoru, kada je zatvorio vrata njegove ćelije: izmeđnjihćse pregrada postaviti koja ćvrata imatiunutar nje bićmilostizvan nje patnja. (El-Hadid, 13) Džennet je u mojim prsima, gdje god odem, on je sa mnom. Šta mi mogu uraditi moji neprijatelji. Moje ubitstvo je šehadet, zatvor osamljivanje sa Allahom, a protjerivanje iz rodnog mjesta turizam.“

Sjeti se i riječi Urve b. Ez-Zubejra, r.a., koji je rekao: „Hvala Allahu koji mi je dao četiri uda, a onda od toga uzeo jedan, koji mi je dao četvero djece, a uzeo jedno.“ Ovo su bile njegove riječi nakon što mu je amuptirana noga, a on odbio koristiti opojna sredstva kao anesteziju. Tražio je da mu noga bude amputirana u namazu. Tako je i učinjeno, nakon toga mu je rečeno: „Primi naše žaljenje za nogu, ali i za sina, konj ga je ubio nogom i umro je.“ Te riječi je kazao u takvom stanju… Razmisli i ti o ovome…

Zbog svega toga, niti jedna sekunda našeg života ne zaslužuje da bude provedena u brizi i pesimizmu, u brizi zbog budućnosti i tuzi za prošlošću. Imaš ovaj sat u kome si sada, i iskoristi ga u pokornosti Allahu… budi sretan u trenutku u kojem živiš.

 

deco-line-2

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

 

Napisao: Muhammed b. Sa’d Alu Zu’ajr

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top