(Ne)kultura komunikacije u džematu (2): Kakvu komunikaciju preporučuje Muhammed, a.s.?!

(Muslim) Također nam je znano, da ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, na svoju percepciju određenih problema i pitanja. Međutim, ono što je nedolično muslimanima i muslimankama jeste da se svađaju, prepiru, da ne govore, da svoje interese stavljaju ispred interesa džemata. Kako, pitaće se mnogi? Dopustimo da nam na to pitanje odgovori najveći prosvjetitelj čovječanstva, naš Poslanik, Muhammed, a.s., koji kaže: “Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu Dženneta.” (Ibn Madze i Tirmizi) Ova dva momenta rasprave su svakodnevnica u našim džematima. Džematlije koje su u pravu i koji to nisu, svojim raspravama, iznošenjem argumenata narušavaju toleranciju, mir i nerijetko svetost džamije.

Ukoliko nam je ovaj savjet nedostatan, poslušajmo ove mudre riječi našeg Resula, a.s.:“Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje, jer ona prouzrokuje neprijateljstvo među braćom.” (Taberani) Kada pojam i pojavu rasprave stavite još u kontekst našeg podneblja, onda ćemo doći do saznanja da je to jedan od najvećih krivaca razmimoilaženja Bošnjaka muslimana. Kod nas su rasprave vatrene, uvredljive, vruće glave, padaju teške optužbe, pa i psovke u džamiji… Neka nas opet posavjetuje naš Pejgamber, a.s.: “Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi.” (Muslim) ili “Neće ući u džennet klevetnik (onaj koji ogovara).” (Buharija) Međutim, kada analiziramo naše džematske rasprave saznajemo da se ljudi posvađaju i prekinu komunikaciju. Pa se s pravom postavlja pitanje, zašto muslimani odstupaju od najmudrijih savjeta Poslanika, Muhammeda, a.s., koji je došao da usavrši ahlak (moral-način ponašanja)? Da bi se odgovorilo na ovo veliko pitanje potreban je jedan sveobuhvatan i iscrpan istraživački rad. Međutim, gledajući površno i prema iskustvu ovu problematiku, mislimo da su neki od razloga za to slijedeći:

• Izbjegavanje nazivanja selama i nerijetka upotreba drugih pozdrava;
• Nedovoljno poznavanje vjerskih postulata (savjeta) oko međuljudskih odnosa;
• Nedovoljna zainteresovanost da se saznanja o datim problemima primjene u praksi i da se prevaziđu problem;
• Zasljepljenost svojim ličnim uvjerenjima, stavovima koji su nažalost nerijetko zasnovani na neistini, sujevjerjima i legendama (mitovima);
• Nepostojanje osjećaja za kompromis;
• Nepostojanje osjećaja za razumijevanje prioriteta u životu.

Rukovanje s osmjehom – obostrano je zadovoljstvo

Zašto su se muslimani današnjice oglušili o riječima (savjetima) Muhammeda, a.s., čija primjena garantira slogu, rahatluk, zadovoljstvo, razumijevanje i čiščenje od grijeha: “Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi.” (Ebu Davud i Tirmizi) Koliko se danas muslimani kod nas rukuju i jedan drugom slatko osmjehnu? Rukovanje u svjetlu psihologije i sociologije znači povjerenje, uvjerenje, zadovoljstvo, bratimljenje. Prenosi se od Katade da je rekao: «Upitao sam Enesa: ‘Da li su se Poslanikovi ashabi rukovali?’ ‘Da’, odgovorio je.” (Buhari) Zašto smo škrti jedni prema drugima pa svoje društvo ne ukrasimo pokojim osmijehom, kada znamo da je osmjeh sadaka? Pratite ovaj društveni fenomen i uvidjeti ćete, da je poželjniji u društvu onaj koji je nasmijan, veseo, blag i fleksibilan. Da li su muslimani danas kruti zato što žive u svijetu gdje je vrijeme novac, ili pak što im je ugrožena ekonomska ravnoteža? Ali nije to razlog da budemo škrti u našim selamima sa osmjehom prema našim ukućanima, komšijama, poznanicima, džematlijama itd. Dakako, nije to razlog da šikaniramo svoje okruženje svojim namrgođenim licem i neumjesnim riječima, komentarima i raspravama. Zato neka osmjeh krasi naše lice i naš selam, ako ništa zarad onih koji nas okružuju.

Epilog

Kada sumiramo sve rečeno onda je i neukom sasvim jasno da je opstanak ljudske rase na temeljima suživota koji je izgrađen na toreanciji, povjerenju, pomaganju i zdravoj komunikaciji. Toga je bio svjestan i naš Poslanik, Muhammed, a.s., koji je poručio svima: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: «Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto, zbog čega ćete se, ako to budete činili, zavoljeti? Nazivajte jedni drugima selam.» (Muslim) Nema lijepog međusobnog ophođenja jednih prema drugima ukoliko odstupamo od Kur`ana i Sunneta. Zato možemo s pravom kazati da smo mi najodgovorniji za naše stanje. Vrijeme je da se naša komunikacija podigne na viši stepen kulture i tolerancije, da atmosfera u džamijama bude još toplija i da naše zajedničke akcije na polju jačanja džematske jezgre budu organizovanije. Još nam nije kasno da svoje živote živimo po uzoru Muhammeda, a.s., Ebu Bekra, r.a., Omera, r.a., Osmana, r.a., Aliju, r.a., Aišu, r.a., i mnoge druge uzorite muslimane. I na kraju ne zaboravimo da su zajednički ciljevi i interesi ispred tvojih i mojih.

preporod.com