Ne dozvoli da te ”vjera nadvlada”, pa da malaksaš i sve napustiš

Allahova vjera je lahka. Onaj ko u njoj pretjera i ne nađe granicu koju je zagovarao Božiji poslanik Muhammed, a.s., biće prevladan i otići će u neku od nepotrebnih krajnosti.

Aiša, radijallahu anha, kaže da je Poslanik noću klanjao na svojoj hasuri, a u toku dana je sjedio na njoj. Ljudi su to vidjeli pa su i oni isto radili, ali su neki klanjali po cijelu noć, pa ih je Poslanik upozorio i rekao da je bolje trajno vršiti neko dobro djelo pa makar ono bilo i malo. Tom prilikom je rekao: ,, O ljudi! Radite ono što možete i ne opterećujte se, jer Allah voli poslove koji se rade u kontinuitetu, pa makar ih bilo i malo. ” (Buhari)

Ovim hadisom Allahov Poslanik nas upućuje na ustrajnost u vršenju dobih dijela. Ta ustrajnost može biti ključ uspjeha, jer ništa se ne može postići bez truda, žrtve i ustrajnosti. Međutim, ta ustrajnost i trud da učinimo što više ibadeta treba da bude s lahkoćom i ljubavlju. Nipošto nam život i ibadet Uzvišenom ne smije biti opterećenje koje ćemo teško podnositi i u kojem ćemo se patiti.

Ibadet treba da bude radost duši, a ne opterećenje. Stoga je Allahov Poslanik sve one koji su u bilo čemu pretjerivali na lijep i ljubazan način upozorio da to ne čine, jer ne mogu biti bolji vjernici od Resulullaha, ali on, i klanja noću dobrovoljno  i spava, i dobrovoljni posti dio dana, ali i  jede, te redovno konzumira brak i sastaje se sa svojim suprugama. Oni od ashaba koji su po cijelu noć dobrovoljno klanjali, svaki dan postili i htjeli da se sustegnu od braka i bračne intime, bili su blagovremeno upozoreni da to ne čine. To neće moći dugo izdržati. Prakticiranje tih aktivnosti bilo bi im opterećenje, pa ih je Poslanik upozorio da sebi u praksu uvedu nešto što mogu redovno činiti i na čemu će ustrajati. Što im nikad neće dosaditi i predstavljati poteškoću i optrećenje.

Rekao im je da Allah Uzvišeni voli ona dobra djela koja su česta i konstantna, pa makar bila i malobrojna.

Bolje je redovno svako jutro ili veče klanjati po dva rekata jutarnjeg ili noćnog namaza (duha ili lejl) nego nekada klanjati puno veći broj rekata, pa zbog opterećenja prestati s tim.

Bolje je svaki dan donijeti po 100 istigfara u toku 24 sata, nego li sebe opteretiti da za jedan sat ili slično donesemo hiljadu, pa nas to optereti i kasnije ibadet istigfara potpuno zanemarimo.

Allah voli da budemo ustrajni u ibadetu i dobročinstvu pa da te ibadete i dobročinstva, shodno svojim mogućnostima, činimo svaki dan, a ne da sebe preopteretimo brojnošću tih ibadeta i dobra odjednom, pa nas to umori i u potpunosti sve to na duže vrijeme zapostavimo.

Ne dozvolimo da nas ”vjera nadvlada” pa da zbog nepotrebnog antisunetskog djelovanja i pretjerivanja, kasnije malaksamo i u toj vjeri i ibadetima posustanemo. Činimo dobročinstva i dobrovoljne ibadete onoliko koliko ih možemo činiti redovno i svakodnevno, jer ” Allah voli poslove koji se rade u kontinuitetu, pa makar ih bilo i malo.” (hadis bilježi Buhari)

Za Akos.ba piše: Admir Iković