Ne dozvoli da te bilo ko iznervira!

Sjećam se da sam kao dijete bio vrlo ljut i problematičan. Uvijek je sve moralo biti po mome i ukoliko nije tako, ubrzo bi uslijedile lavine psovki i negodovanja dok se moj hir ne zadovolji.

U 14-oj godini svog života, tj. u osmom razredu odlučio sam da takvom ponašanju konačno mora doći kraj.

Isčitavajući literaturu o Poslaniku Muhammedu i kao osoba koja je u svemu htjela da ga slijedi, znao sam da se što prije moram promijeniti.

Trudio sam se i za nepunih godinu dana uspio iz svoje prakse izbaciti većinu ružnih navika kojih sam se stidio.

Postao sam smiren, staložen, pun razumijevanja spram drugih i drugačijih.

Više mi nije bilo značajno ni važno da istjeram ”mak na konac”.

Navikao sam se na činjenicu da i drugi mogu biti u pravu, čak šta više, i da sam priznam svoju pogrešku.

Prisjetih se ljeta 2007. godine kad sam u Sarajevu sa  dvjema bližim rodicama pio kafu i pričao o životu i svakodnevnim životnim aktivnostima.

Simpatično mi je bilo čuti kad se jedna drugoj ispovjedaju pričajući da su se nedavno ”poštenski iznervirale”.

Mislio sam da je nešto značajno u pitanju, međutim nije bilo tako. Jednu je iznervirao vozač autobusa, a drugu prodavačica u trgovini.

Kad su me pitale šta mislim o njihovim razlozima nervoze kroz osmijeh sam rekao da s tim nemam problema. Pokušao sam im objasniti da se nikad ne ljutim za tako sitne stvari i da mi usputni prolaznici poput šofera i prodavača ne mogu pokvariti raspolozenje niti me ”izbaciti iz takta”.

Uspješno sam im predočio razloge takvog mog stava i tvrdnje i ubjedio da sam u pravu.

Moji savjeti su bili produktivni, jer sam se kasnije u par navrata uvjerio da i one više ne reaguju kao ranije. Bitno je vjerovati u mogućnost promjene, te imati jaku želju da neke bespotrebne navike izbaciš iz svoje svakodnevice. A ljutnja, svađe i bijes svakako to jesu. Bespotrebne i po ljudsku dušu veoma štetne.

Drugi dokaz da je moguće promijeniti svoj temperament i sasvim drugačije reagovati nego smo to navikli, jeste primjer nekolicine mladića iz mog okruženja koji su bili poznati po psovci i neprimjerenom ponašanju. Mojoj upornom željom da se sa njima družim, kahvenišem i igram fudbal, nagnala je pomenute da navedene navike promijene i svoj način reagovanja na promašene udarce u fudbalu učine blažim i pristojnijim.

Naime, svaki put kad bi neko iz mase htio nešto opsovati ili to čak iz navike i učinio, iz poštovanja prema meni kao njihovom iskrenom prijatelju uslijedilo bi izvinjenje, odnosno pravovremeno sustezanje od željenog.

Višemjesečno kontinuirano druženje iz njihove navike izbacilo je psovku i vulgarne riječi i mnoge od njh nagnalo da počnu dolaziti na džumu i uživati u blagodatima džematskog druženja.

Postupio sam onako kako je učinio i Hasan El-Benna, poznati učitelj iz Egipta, koji je znao zalaziti u poznate egipatske kafane i od pijanaca napravio iskrene vjernike i odgovorne muževe. Sa takvim ljudima je napravio uspješne društvene reforme u Egiptu i potonjim generacijama ostavio mnoštvo korisnih savjeta i uputa kako da koriste društvenoj zajednici.

Sve te veličanstvene savjete uvaženi učitelj je naučio od vođe ovog časnog ummeta – Muhammeda, a.s.

(Iz knjige: ‘’Mudri postupci najboljeg učitelja’’, strana 24-27)

Za Akos.ba priredio: Admir Iković