U entitetu u kojem živim, ne čujem mnogo glasnog zviždanja, a kamoli pobune.

Piše: Edin Ikanović

Mart je u Bratuncu, kao što je svugdje u Bosni i Hercegovini. Dok gledam kako građani širom gradova, onoga što zovemo Federacija, ustaju i bune se protiv godina nepravde, u entitetu u kojem živim, ne čujem mnogo glasnog zviždanja, a kamoli pobune.

Moje ime je Edin Ikanović, iz sela Pobuđe sam, kod Bratunca. Vratio sam se nakon svega i jedino što mi je ostalo je gola borba da napravim nešto bolje od one realnosti koju živim danas.

Raduje me vidjeti mlade ljude u Sarajevu kako se okupljaju, nezaposlene koji imaju priliku konačno reći šta misle o ovim godinama prevare, intelektualce koji konačno imaju prostor da ponude neku drugu priču od one koja nam se servira od rata do danas.

Znam da je sve to jedna velika igra divova, u kojoj se sve na kraju završava na glasačkim mjestima, gdje odlučuje većina, ali sve nešto mislim da će ono što se događalo početkom februara, barem malo natjerati ljude da promisle, da glasaju pametnije, drugačije.

Na margini, na granici

Opet žalim, žalim što svi ti ljudi ne žive istu stvarnost kao mi u Bratuncu, koji nikako da dobace do onih problema koji tište provinciju, zajednicu na margini, na granici.

Čekam taj dan kada će ljudi, koji sebe vole zvati građanima, Bosancima i Hercegovcima, početi više zalaziti na gradove pored puta, shvatati sve te dublje posljedice progona, stradanja, velike praznine i tišine koja se nadvija nad istočnom Bosnom.

Opširnije na AJB:

Tišina koja se nadvija nad istočnom Bosnom

Biografija autora

Edin Ikanović

Edin Ikanović je u Srebrenici bio do njenog pada, nakon čega se školovao u Tuzli i Sarajevu. Vratio se u Bratunac 2007. godine, gdje djeluje kao predsjednik omladinskog udruženja, te radi na pomoći povratnicima, izbjeglim i raseljenim licima. Na lokalnim izborima 2012. godine učestvovao je u mobilizaciji i registraciji glasača u Bratuncu i Srebrenici. Danas učestvuje u aktivnostima koalicije „Prvi mart“.

Izvor: balkans.aljazeera.net