Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Liderstvo i menadžment > Možemo li pretjerati u brušenju samopouzdanja?

Možemo li pretjerati u brušenju samopouzdanja?

Gdje je granica između zdrave doze samopouzdanja i egocentrizma?

Samopouzdanje. Što je to? Najjednostavnija je definicija – vjera u sebe ili dojam o sebi. Svatko ga ima, odnosno pokušava imati, izgraditi da bude što snažnije i veće. Dakako, nipošto da prijeđe u egocentrizam. Svatko od nas upoznao je osobu koja pršti samopouzdanjem. To se vidi na kilometre jer ga je vrlo teško, gotovo nemoguće odglumiti. U posljednjih dvadeset-trideset godina o samopouzdanju se počelo sve više pisati i govoriti. Naravno, počelo se sve više pisati o načinima kakvo bi ono trebalo biti, kako ga postići, izbrusiti, dovesti do savršenstva da bi svatko od nas prštao od njega. I da to, naravno, svi vide. Za želju za time, za ekstrapoboljšanjem sama sebe, čak i u prevelikoj količini, u posljednjih su dvadesetak godina krivi okolina i mediji.

Za potvrdu te teze treba se vratiti u prošlost i promotriti što se i kako objavljivalo. Ne govori se o news-medijima, nego ponajprije onima koji se bave životnim stilom. Svi se sjećamo početaka MTV-ja. To je televizija koja tijekom cijeloga svojeg postojanja pomiče granice, neki bi rekli i granice dobrog ukusa (iako je i on danas diskutabilan). Kad bi svatko od nas u svojim sobama malo pronjuškao i našao stare VHS kasete, jer svi smo snimali MTV-jev program, primijetio bi da su emisije s kraja 80-ih i 90-ih za današnje pojmove ultračedne, a tada su bile okarakterizirane kao Sodoma i Gomora.

Počeci megapopularne emisije ‘Jackass’ nisu bili ni približno brutalni kao što su slične emisije danas. Ni golotinja u medijima tada ni približno nije bila onakva kakva je danas.

No kad bismo samo analizirali spomenute stvari i usporedili ih s današnjima, svakomu bi bila jasna drastična razlika. I kakve veze sve to ima sa samopouzdanjem? Velike. Mediji su danas dostupniji nego ikada, ne samo odraslima nego i djeci.

Na MTV-ju se vrti serija ‘Teen Mom’ koja prati život trudnih curica, otprilike šesnaestogodišnjakinja. I popularne su u SAD-u i te curice i ta serija. I to poprilično. Sve to, uz, naravno, mnoge lifestyle-časopise i portale itekako utječe na razvoj djece. Jer što ona zapravo vide? Vide prekrasne, sretne, bogate, neuništive mlade ljude koji su stalno na televiziji i jako su poznati. A onda se pogledaju u ogledalo, okrenu oko sebe i vide gdje žive. Nažalost, pogotovo kad govorimo o tinejdžerima, koji su iznimno osjetljivi i u delikatnoj fazi psihofizičkog razvoja, mnogi od njih neće biti sretni s viđenim. Tada se, u nesreći svoga života, okreću savršenostima kojima su bombardirani sa svih strana i pokušavaju postati poput svojih idola.

Koliko smo puta vidjeli curice, ponajprije Amerikanke, kojima su roditelji darovali nove grudi ili nos? Koliko smo puta na nekoj domaćoj televiziji gledali estetskoga kirurga kako nekomu daje nov izgled da bi bio savršeniji, da bi mu naraslo samopouzdanje? Koliko smo puta na televiziji gledali nečiji ‘makeover’ u kojem bi se ružno pače odjednom pretvorilo u labuda (pritom ne mislimo na osobe koje imaju velikih problema zbog ožiljaka ili nesreća koje su doživjele ili slično)? Odgovor je: sve češće. Međutim, ta će šminka i frizura nestati i ti će ljudi opet stati pred ogledalo i vidjeti istu osobu – sebe.

Ljudi s niskim stupnjem samopouzdanja ne prekidaju nezdrave odnose, nezadovoljni su na poslu, no ipak ga ne mijenjaju. Uvjereni su u svoje tjelesne nedostatke, imaju problema sa zdravljem, vječne su žrtve. Nažalost, to su posljedice onoga o čemu smo pisali na početku teksta. To su posljedice svega što smo gledali dok smo bili djeca, uzora koje smo imali, a poslije su nas razočarali jer smo u nekom trenutku shvatili da nisu stvarni i da zapravo ne postoje. To je problem djece koja danas imaju pristup svemu i svačemu. To je problem jer roditelji, nažalost, moraju toliko raditi da bi zaradili koju kunu i tako im osigurali pristojan život i postavili temelje nekakve budućnosti. Svi danas težimo savršenstvu. Svi želimo izgledati kao netko drugi, imati život kao netko drugi. Trava kod komšija uvijek je zelenija i ljepša. Međutim, vrijeme je da uredimo svoje dvorište, a komšijinu travu pustimo na miru jer naša trava i dvorište ipak će uvijek biti najljepši, što god netko mislio o tome.

https://lider.media

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top