Moja Bajramska čestitka!

Dragim gostima ne gledamo na sahat, tako ni ramazanu ne volimo odbrojavati dane! Uvijek nam ga bude žao kad odlazi. On je mjesec velike Allahove milosti i nade, najplodnije vrijeme, u vremenu dunjalučkom! „U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom…“ Al-A’raf (58 VII) Kur’an

Nije ni lahko u ovim dugim i vrućim danima sustezati se od jela i pića, i svega što se postom zabranjuje, a nije lahko, iako opravdano sustezati se od samog posta, a biti svjestan vrijednosti i značaja ovog Božijeg propisa

Allahu alem!

Stoga imam silnu potrebu, da svim srcem, često i sa suzom, molim Allaha swt da postačima olakša post i da im daruje nagradu kakvu im je obećao:

„… A post pripada Meni, i Ja za njega posebno nagrađujem“

Zato postači trebaju biti sretni, i zbog obećane nagrade, i zbog toga što su zdravi, jer onaj ko je u stanju ispostiti ramazan u ljetnom periodu, može biti siguran da je apsolutno zdrav i mentalno i fizički. A zdravlje je, nakon vjere, najveća blagodat ovog svijeta!

Jednostavno postoje ljudi postači, oni se s tim rode, kao što se svi rodimo sa određenom sklonošću. Imam takvih u svojoj porodici, jedna od njih je bila moja rahmetli nana, majkina majka Zejna. Rano je ostala bez svoje majke, glavni orijentir u njenom životu, i najveći učitelj i odgajatelj bila joj je njena vjera dini-islam.

Ramazane je počela postiti od djetinjstva i kroz cijeli život. Postila je u svakakvim okolnostima, na putovanju, znala bi joj i krv poteći iz nosa, a ne bi je mogli nagovoriti da prekine post. Živjela je 87 godina. I posljednji ramazan je ispostila zajedno sa nama ’93. godine u mostarskoj tada Šantićevoj ulici. Nije moja nana vjerovala našem sahatu, ne bi se ona odmah iftarila kad i mi, gledala bi sjenu na prozoru. Kad se mrak počne malo zgušnjavati onda bi tek pristupila iftaru.

Bože dragi, koliko li je samo imala sabura?! Čini mi se da je trpjela i kad to nije morala!
Preselila je na Ahiret te iste ’93. godine s početka jeseni, u jeku borbi u Mostaru. Nije imala svoje ćefine, a nabavila ih je davno prije rata, dok je bila u punom zamahu dunjalučke snage, kad joj se život najviše milio i nosila ih u svojoj torbi kud god je pošla.

Ali „Čovjek snuje, Allah određuje“, tako je moja rahmetli nana, otišla sa ovoga svijeta, opremljena u obični čaršaf, a njeni ćefini su na kućnom topraku izgorjeli u vihoru rata kao i sve druge stvari i dobra koja su cijeli život stjecana!

Neka je Allah dž.š. sačuva od kaburskog azaba i teškog polaganja računa na sudnjem danu; zbog njenog sabura, neka je uvede u džennetske bašče kroz kapiju rejjan zbog njenog posta.

Sretna sam što sam toliko zapamtila nanu i što sam od nje upamtila toliko mudrih riječi i korisnih savjeta koji se s godinama potvrđuju i otkrivaju svoje pravo značenje.

Zato iskoristimo i ove nastupajuće mubarek bajramske dane i obiđimo naše nane i dede, starije ljude. Oni su riznica mudrosti. Pored toga što ćete imati sevap posjećujući ih imat ćete jedinstvenu i neponovljivu priliku da čujete mnoge poučne priče, osvjedočene vlastitim iskustvom i time oplemeniti svoju ličnost.

Sa sjetom ispraćamo i ovaj mubarek ramazan, preračunavajući jesmo li mogli još šta učiniti od ibadeta i dobrih djela, jer on dolazi jednom u godini, a za godinu dana se može mnogo toga dogoditi i promijeniti u ljudskim životima. Svjedoci smo svakodnevno. S druge strane, radujemo se nastupajućim bajramskim danima, okupljanju porodice, susretu sa rodbinom, dragim prijateljima.

I Bajram je plodna prilika da učinimo još koji hajir i uputimo iskrene dove za sebe i svoju braću i sestre u vjeri. Koliko god da se potrudimo mislima nije dovoljno! A kako god naš trud je na Božijem tevekkulu. A kakav god uspjeh postignemo on je opet vezan za Allahovu milost Er – Rahmanu Er-Rahimu! I kakve god želje da imamo opet dovimo za Njegovu nagradu El-Vehhabu, El-Kerimu jer On najbolje daruje!
Bajram mubarek olsun!

Piše: Razija Maksumić, Mostar

Akos.ba