Mladi matematičar Nebojša Đurić: Imao sam ideju u koju drugi nisu vjerovali

“Postoji li jedinstveno rješenje inverznog Sturm-Liouvilleovog tipa s konstantnim kašnjenjem”, glasio je problem koji je rješio Đurić, koji je i student treće godine doktorskih studija.

Ekipi Anadolu Agency (AA) Đurić je objasnio da da bi se dao odgovor na to pitanje bilo je potrebno dokazati da li za svako kašnjenje postoji jedinstvno rješenje ili postoji bar jedno kašnjenje da ne postoji jedinstveno rješenje. On je pronašao čitav interval kašnjenja gdje ne postoji jedinstveno rješenje tako da je dao odgovor na to pitanje. Ovaj problem ima veliku primjenu u astrofizici, biofizici i ekonomiji, ali prvenstveno u astrofizici, odnosno astrofizičari čekaju da matematičari riješe ovaj rezultat kako bi mogli da to primjene.

Đurić je zahvalan profesoru Milenku Pikuli koji je donio ovaj problem iz Rusije u Bosnu i Hercegovinu pa ga mnogi matematičari iz naše zemlje rješavaju duži niz godina. Ovaj matematički problem popularan je i u svijetu, a postoji oko deset timova koji intenzivno rade na njemu, između ostalog matematričari iz Rusije, Njemačke, Engleske i Kine.

“Za razliku od mnogih mojih kolega imao sam ideju u koju oni nisu vjerovali, štaviše nisu htjeli ni da je razmatraju. Problem je bio što je već ranije riješen jedan klasični inverzni Sturm-Liouvilleov problem za koji je dokazano da postoji jedinstveno rješenje. Tako da je postojala ta hipoteza o jedinstvenosti i niko nije mogao da vjeruje da ovaj problem u opštem slučaju se ne može naći jedinstveno rješenje”, izjavio je Nebojša Đurić.

Pojasnio je da je, kao i sve njegove kolege prvo pokušao da pronađe jedinstveno rješenje, iscrpio sve metode i shvatio da je to teško uraditi. U razgovoru sa svojim kolegama, prvenstveno sa kolegom Sergejom Buterinom iz Rusije za vrijeme matematičke konferencije u Voronježu shvatio je da sve što on vidi – vide i drugi matematičari. Tada je stao i počeo da razmišlja ispočetka i pokušao da nađe suštinu problema, da shvati njegovu prirodu.

“Uvidio sam jedan integralni operator koji je predstavljao smetnju, najveću u dokazivanju jedinstvenosti i onda sam krenuo detaljno da izučavam osobine tog integralnog operatora i kako je moje znanje raslo u vezi te smetnje shvatio sam kako treba dalje da rješavam ovaj problem”, ispričao je Đurić.

Kaže da su se sve kockice posložile kada je prikupio dovoljno znanja pa je uspio da konstruiše kontraprimjer koji zapravo pokazuje da u opštem slučaju ne postoji jedinstveno rješenje. Prema informacijama koje je dobio, neki naučnici ovaj problem su rješavali 30 godina i ostavili važne rezultate.

“Ovaj rezultat zapravo i jeste nevjerovatanan iz razloga što ja imam 31 godinu, a neko se isto toliko dugo bavi naukom, tako da je malo teško za vjerovati da se to tako desilo. Na kraju je meni pripala ta čast i veliko mi je zadovoljstvo što sam uspio da pomognem svim svojim kolegama da nastave da pišu dobre radove iz ove oblasti”, kaže Đurić.

Centralni dio njegove doktorske disertacije biće posvećen ovom rezultatu, ali naglašava da je ovaj problem pokušao da rješi iz čiste želje za saznanjem, više nego što mu je bila želja da rješi obaveze na doktroskim studijama, što se pokazalo kao dobro.

Kada je s ruskim matematičarom Sergejom Buterinom shvatio da ova ideja nema grešku razmatrali su gdje će objaviti rezultat i izabrali su “Applied Mathematics Letters”, jedan od najboljih časopisa u ovoj oblasti. Objavljivanje rada u ovakvom časopisu za Đurića predstavlja izuzetno naučno dostignuće.

“Iskreno moram da kažem kada sam prije dvije godine počeo intenzivno da rješavam ovaj problem, nisam baš vjerovao da ću da napišem rad u jednom takvom svjetkom priznatom časopisu”, kaže on.

Smatra da je kod nas nauka na marginama društva, ali da itekako postoje dobri stručnjaci, koje bi trebalo iskoristiti i tražiti nove, mlade talente. To smatra dobrim sistemom koji je potrebno uspostaviti za konkurentnost na svjetskom nivou.

“Mislim da mi to možemo i da smo u ovom trenutku nekako shvatili da više trebamo ulagati u nauku i da će nam se to isplatiti”, rekao je on.

Mladima koji vole matematiku poručio je da rade puno, da vjeruju u sebe i da ljude koji im žele prenijeti znanje smatraju najvećim prijateljima.

Priča da mnogi kažu da je on rođenja bio matematičar. Od malih nogu igrao je šah i postojala je ljubav prema šahu, matematici, kasnije i slaganju Rubikove kocke. U jednom trenutku svog života pronašao se u matematici i tada je davao sve od sebe da napravi što bolji rezultat što se pokazalo jako dobrom odlukom.

Na uspjehu mu čestitaju i kolege i studenti, a kaže da je osjećaj nevjerovatan i da nije očekivao medijsku pažnju ni da će ljudi to toliko da priznaju.

“To me je pozitivno iznenadilo. Ja ću svakako da iskoristim sve te pohvale za motivaciju koja neophodna i prvi preduslov da bi se pravili novi svjetski rezultati”, rekao je ovaj mladi matematičar.

Objasnio je da je istina da se, kada u matematici riješite jedan problem, pojavi novih pet koje treba riješiti. Već radi na novom vrhunskom rezultatu, a kaže da je odlučio da radi teške probleme i da će dati sve od sebe da nastavi da piše svjetski priznate rezultate.

Akso.ba