Mirsad Smajović, kaligraf: Umjetnost je dar poklonjen čovjeku od Svevišnjeg

Radovi ovog umjetnika već godinama izazivaju pažnju i oduševljenje diljem svijeta, a pored rodnog Sarajeva, Bosne i Hercegovine i regije, izlagao je od Lahorea i Teherana, preko Pariza i Berlina, do Istanbula do Arizone.

Smajović je rođen u Sarajevu gdje je završio Prvu gimnaziju. Rock muzičar i gitarista bio je u periodu od 1986. do 2000. godine. U periodu od 1974. do 1978. godine izučava kaligrafiju i Kur’an kerim pismo pod nadzorom prof. Ešrefa Kovačevića i hfz-a. Kadrija Yakupija.

Profesionalno se počinje baviti kaligrafijom 1998. godine. Nagrađivan je i pohvaljivan od pakistanskih i iranskih profesora za doprinos islamskoj kaligrafiji. Status istaknutog samostalnog umjetnika u Kantonu Sarajevo dobio je 2008. godine.

Njegova kaligrafija ukrašava domove poznatih ličnosti u cijelom svijetu.

Povodom njegove sarajevske izložbe Smajović je Radiosarajevo.ba rekao:

Šta za Vas predstavlja islamsko-arapska kaligrafija koja je, kako je više puta istaknuto, spoj Vaše duhovnosti i talenta? Nerijetko Vas je, kako ste i sami govorili, vodila ideja Johnnya Štulića da Vas umjetnost čini jačim nego što i sami pretpostavljate.

Smajović: Ili bolja je ona: “Nije važno odakle sam sve dok znadem kuda putujem”… Ovo je prejako pitanje da bih mogao tako kratko, u jednoj rečenici odgovoriti, ali, evo, poslije svih životnih iskustava, a bilo ih je, shvatio sam da sam tu između tačke “A” i “B”, i to je ono što zovemo život, brz prolazan i nepovratan..

E tu je Ihdinas siratal mustaqim (Uputi nas na Pravi put, sura El-Fatiha, op.a.), dakle, molba Uzvišenom da me uputi na Pravi put. To je ta duhovna strana koja me tjera da ne protratim talent. A talenat kao talenat ne vrijedi ništa ako iza toga ne stoji disciplina rad i odricanja, a u dosta slučajeva neizvjesnost, da li ćeš svoj rad opravdati potrošenim vremenom. Umjetnost i duhovnost je dar poklonjen čovjeku od Svevišnjeg Gospodara.

Kako se navodi u Vašoj biografiji, imali ste priliku da u izučavanju kaligrafije, koje traje još od sredine ’70-tih, učite i od velikih majstora kaligrafije poput rahmetli prof. Ešrefa Kovačevića, kakva sjećanja na nosite na ovog velikana?

Smajović: Rahmetli prof. Ešrefa Kovačevića pamtim kao imama koji je ’70-tih, kad sam ja bio dječak podučavao sufaru, arapsko pismo u našem mektebu, i u to vrijeme ja iskreno nisam znao za njegov kreativni rad. Tek ’90-tih sam bio upoznat sa veličinom njegovog istraživačkog i kreativnog doprinosa, ali sam ponosan da i danas čuvam knjigu-sufaru i ilmihal koji mi je tada darovao i iz kojeg sam izučavao kaligrafsko umijeće.

Moram spomenuti i mog vjeroučitelja, mogu slobodno reći vaspitača, rahmetli hafiza Kadrija Yakupija koji je svoj život posvetio djeci Sarajeva uklanjajući ih sa ulice i podučavajući vjeri i društvenim vrijednostima. Da i to je okidač da ja 30-tak godina kasnije odlučim da dam doprinos kaligrafiji, i, evo, trajem..

Šta je kaligrafija u Bosni i Hercegovini danas i jeste li zadovoljni načinom na koji se ova umjetnost, ali izraz duhovnosti, percipiraju kod nas, kako se prema njoj odnosi?

Smajović: Da napomenem ono što često ljudima volim reći da kaligrafija ispisana kao slika na zidu nije relikvija i predmet obožavanja, već živa Allahova riječ kojoj se trebamo diviti i po njoj ponašati.

Kao slika ispisana kaligrafija je ukras i podsjetnik ili transparent u našim domovima,koji ima svrhu da budemo bolji i da se sjetimo obaveze-farza, namaza i to bi bila moja stvarna percepcija.

U prijevodu lijepa slika na zidu, ali poruka slike je važnija i nadnaravna. U Bosni i Hercegovini postoji duga tradicija kaligrafije i dio je kulturnog naslijeđa tako da sa pojavom vakufa i muzeja ima nešto i sačuvanih djela kao i privatnih zbirki. Drago mi je da se diže na akademski nivo u zadnjim decenijama.

A položaj umjetnika u BiH…Evo da ne kukam i ne plačem za budžetskim sredstvima kao većina, vidim jednu stvarnu apatiju, a našu sredinu kao mjesto sa poremećenim vrijednostima. Edukovanu materijalnim i turbo produkcijama, partitokratski nestvarnim ambicijama ljudi, a i njihove djece. Nas su u onom sistemu, kakav god je bio, i u osnovnom i srednjem obrazovanju, vodili u pozorišta, muzeje, izložbe savremene umjetnosti, kina, na koncerte ozbiljne muzike…

Na čemu trenutno radite? Planirate li nova ulaganja u BiH i regiji, budući je poznato da ste imali zapažene nastupe, primjerice, u Beogradu?

Smajović: Stalno nešto radim, a i kad ne radim razmišljam kako realizovati neke ideje i pretvoriti u djelo. A planovi i putevi, a posebno onaj Pravi put su uvijek tu negdje, sve zavisi od moje logistike i procjene da li je zalogaj dovoljno velik ili mali, jer sve je na materijalnoj osnovi, nažalost. Da pomenem da ovu trenutnu izložbu je prepoznao i pomogao partner BH Telecom i hvala im.(radiosarajevo.ba)

akos.ba