Melka Muškić zanat tkanja čuva od zaborava
Tkanje ćilima tradicija je žena u Bosni i Hercegovini. Od davnina žene su tkale za potrebe kuće, domaćinstva i za egzistenciju. Danas, zanat tkanja, koji je spoj boja i šara, prirodan način bojene vune, rijetkost je u bosanskim kućama. Bosanski ćilim sačuvan je od zaborava.
Nerijetko pokoja kuća u Bosni ima vrijedne ženske ruke koje znaju tkati. Jedna od njih je Melka Muškić koja živi u Priluku kod Živinica.
Melka je iz Cerske, a 1995. godine došla je na slobodnu teritoriju, u Živinice. Kaže, tkanje je naučila od majke. Polije rata aktivno je tkala i mogla je zaraditi. Nekoliko godina nije tkala.
– Moje dvije sestre i ja tkanje ćilima smo naučile od majke. Posljednjih godina nisam tkala, uglavnom za svoje i potrebe djece. Svaki ćilim se izrađuje ručno i taj proces nije tako brz. Najviše se radi prstima. Za dizajn dovoljno je da vidim sliku i ja ću izraditi takav ćilim. Osim ćilima, izrađujem staze i serdžade – objasnila način svog rada Melka.
Za izradu jedne staze i ćilima potrebno je najmanje dvadeset dana. Njeno zdravlje baš i nedozvoljava da bude aktivna kao prije. Ističe da niko nije pokazao interes da nauči tkati.
– Niko neće da nauči. Omladina pogotovo. Šteta je to, jer ovako izrađeni ćilimi su kvalitetni i mogu dugo trajati, a treba se i sačuvati tradicija-ističe Melka.
Ona kaže da ima ponuda nekih trgovaca da kupe staze.
– Mnogi misle da imam zalihe ćilima, ali nemam. Tek kad primim narudžbu onda mogu tkati. Metar jedne ponjave košta 10 KM, dok ćilim, serdžade i staze komad košta od 100 KM i više, zavino od dimenzija.
Autor: Sanel Mumić
Akos.ba
