Mediji i mi u mreži društvenih mreža!

Neka je sva hvala i zahvala Allahu Uzvišenom i neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika i miljenika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu, na sve njegove ashabe i na sve one koji ga slijede do dana Sudnjega.

Draga braćo i cijenjene sestre! Naslov današnje hutbe glasi: MEDIJI I MI U MREŽI DRUŠTVENIH MREŽA!

Tema o kojoj govorimo je osjećaj lične potrebe da se muslimani podsjete i upozore, barem na osnovna načela i pravila svoje vjere glede medijske kulture, glede ispravnog odnosa spram informativno-medijskog prostora općenito, osobito u vremenu u kojem živimo. Medijska kultura znači medijsku pismenost, odnosno, da svako od nas treba sebi postavljati pitanja: ŠTA PRATITI  I ČEMU PRIDAVATI PAŽNJU U MEDIJSKOM PROSTORU, KAKO SE ODNOSITI SPRAM CJELOKUPNE MEDIJSKE I INTERNET PONUDE, I ONO NAJVAŽNIJE – KAKO SE ODNOSITI SPRAM MORA INFORMACIJA KOJE NAS IZ MINUTE U MINUT PREPLAVLJUJU? MEDIJSKI SVIJET JE ŠAROLIK – OD ONOG FILMSKOG, ZABAVNOG,  KULTURNOG, EDUKATIVNOG PA SVE DO INFORMATIVNOG.

Danas želimo kazati nekoliko riječi i savjeta o ovom posljednjem segmentu koji na nas toliko utiče  – tj., INFORMATIVNOM.  Braćo i sestre! Čovjek kako postoji, nastojao je i imao potrebu da pojedince ili grupe obavještava i izvještava. U različitim vremenima su iznalaženi različiti modeli za taj cilj. Važno je da informacija nađe svoj prostor i ciljanog primatelja. Danas to zovemo medijskim i informativnim prostorom. Medjutim, shodno ljudskom cilju, takvi su i mediji i informacije tj., TAČNI, ISTINOLJUBIVI, KORISNI, ali i LAŽNI, PROPAGANDNI I DESTRUKTIVNI.

Nažalost, u našem vremenu je mmogo ljudi, grupa i pojedinaca sa lošim namjerama i zlim ciljevima, pa i vijesti i informacije koje do nas dolaze od takvih su takve, a da toga veoma često nismo svjesni. Najčešće ne znamo ko nam plasira neku vijest, sa kakvim ciljevima, kojim interesima!? Što je još pogubnije, nikada kao danas nije bilo lakše naći prostor za propagandu, populizam i mogućnost uticaja i manipulacije najširih masa. Tu široku dostupnost omogućava ponajviše internet platforma i društvene mreže čije usluge koristi gotovo svaki čovjek. Međutim, još pogubnije je to, da navedene platforme omogućavaju, da plasirane informacije može komentirati tko god poželi a da pri tome krije svoj identitet iza lažnih profila. Svakako, i ti bezbrojni komentari mogu biti “kukavičija “ jaja, tj., planski podmetnuti i plasirani, i opet, da ne shvatamo niti naslućujemo pozadinu.  Od mnogo ranije sam imao namjeru za govor na ovu temu ali zaista, vrijeme korona pandemije i vrijeme koje smo provodili u kućama uz dostupnost interneta, svakako,u mojoj percepciji je ogolilo činjenicu da smo mi, vjerujći ljudi ( klanjači, postači ) vrlo cesto krajnje neprincipijelni glede postupaka (grijeha)  kojih se barem deklarativno gnušamo. Treba li na listu doodati više od toga da, trošimo vrijeme u beskorisno, da ogovaramo – gibetimo, da nemimet činimo tj., prenosimo tuđe riječi unoseći razdor i nered, da se povodimo za nepotvrđenim informacijama, da nasjedamo na čula kazala priče, da optužujemo jedni druge, da lažne vijseti širimo, da lažno svjedočimo… – se veliki grijesi.

U jednoj od varijanti, pretežito i sa mnogo konfora nabrojano radimo preko svojih mobilnih telefona kojima pratimo sve što nam se servira od vijesti (propagande).  Potom, te vijesti bez zadrške širimo, još gore – komentarišemo, i ono najgore – svojim komentarisanjem na društvenim mrežama potičemo i provociramo  kometare drugih, ne zapitkujući se u kakvu mrežu zla se zapravo uplićemo. Da, neopisivo ležerno i svakodnevno, učestvujemo u čitanju, slanju i širenju vijesti sa stotinu i jednog portala i društvenih mreža, i opet da naglasim, iza kojih veoma često stoje LJUDI SJENE – LJUDI BEZ IMENA I PREZIMENA.  Facebok, instagram, viber grupe isl.,  su  platforme koje nam na žalost služe za, do kosti oglođavanje i komentarisanje svega i svakoga, uglavnom bez ikakve potrebe a potom i bez dokaza i jasnog argumenta.

U razmišljanju o navedenom, prestrašila me je misao o sljedećem: Preko internet medija i društvenih  mreža,  preuzimanjem, dijeljenjem i ono najgore, komentarisanjem neprovjerenih i od sumnjivih ljudi plasiranih vijesti, potencijalno lažnih i zlonamjernih, za samo jednu minutu je moguće učiniti toliko loših djela, da bi trebale godine rada i napora ako bi se npr., isto željelo uraditi lično i u živoj komunikaciji sa istim ljudima do kojih je  internet dijeljenjem došla tvoja vijest ili komentar. Takav, neodgovoran pristup znači direktno učestvovanje u naslućeno širokoj popularizaciji lazi, potvora, drugim riječima zla, jer publika se broji u hiljadama,  potencijalno stotinama hiljada.”Vjerna” publika vatru dalje potpaljuje i širi, priprostog i vulgarnog govora ne nedostaje a kremen koji je vatru razbuktao dolazi upravo od tebe i tvoga dijeljenja ili komentarisanja vijesti i događaja. Jesmo li mi toga svjesni kada to cinimo? Neko je lijepo zapazio i kazao: Internet mogućnosti i društvene mreže su idealna prilika za lahko, brutalno i masovno griješenje, što čovječanstvo ne pamti kroz svoje trajanje. Prema ovoj izjavi, možemo se zapitati: Da li je npr., ijedan najveći griješnik iz daleke prošlosti, čija zlodjela, nemoral i beščašće bilježi historija, da li je u cijelom svome životu stigao uraditi grijeha prema drugom čovjeku (laž, potvore…), koliko ih može učiniti današnji čovjek putem internet platformi  i mreža  i to za vrlo kratko vrijeme.

Dakle braćo i sestre! Kao prvo, nužno je da razvijamo svijest o tome koje vijesti i informacije su korisne za nas, potom od koga i kojih medija valja prihvatati vijesti i u konačnici, neophodno je  imati svijest da su društvene mreže i internet platforme,  medijski prostor najsireg moguceg dosega, te da svaki naš komentar, govor i dijeljenje ima potencijalne primaoce na kraju svijeta.

Braćo i sestre!

Zar mislimo da propagande i lažnih vijesti nije bilo i u vrijeme Poslanika a.s.?! JESTE! Bilo ih je i to najprizemnijih, najbrutalnijih.  Onih u kojima je  za blud potvorena najčestitija žena dunjaluka, naša majka Aiša r.a., – Poslanikova a.s. supruga – a sve sa ciljem da se diskredituje Poslanik a.s., a time i sam islam. Učenjaci kažu da je to bio jedan od najtežih perioda života Muhammeda a.s. ( kada su ga rastužili, uvrijedili, unijeli nemir i narušili porodični sklad ). U takvom je stanju bio dok Allah nije presudio, kada je sa nebesa obznanjeno da je Aiša čista, da su je potvorila kamena i pokvarena srca. Dakle, braćo i sestre, istina izađe na vidjelo, pravda dođe i odgovornost se utvrdi, ali je pitanje, koja je npr., naša odgovornost za neprespavane noci jedne porodice, unošenje razdora i nepovjerenja, za suze i teret drustvene stigme optuženog dok se činjenice i istina ne utvrdi? Niko o tome ne misli kada učestvuje u danas popularnom trendu komentarisanja i učestvovanja u širenju vijesti, najčesce lažnih i podmetnutih. Naš Poslanik a.s., je znao za čistoću Aiše r.a., ali je trebalo vrijeme i proces da se to potvrdi, da se pokaže ko je ko u cijeloj priči. Međutim, šta  je Poslanika a.s, u toj situacijj najviše boljelo?  To što  je bilo i tada muslimana koji su se kolebali, koji su tračali, sumnjali i tu lažnu vijest prenosili jedni drugima. O tog dogadjaja, Allah objavljuje niz ajeta i pravila koja su, kako vele učenjaci, moralni muslimanski ustav spram navedene teme.

ČITAJTMO SURU AN-NUR, ČITAJMO SURU AL-HUDŽURAT pa ćemo vidjeti koja su to pravila! U nekim od citata, Allah Uzviseni je kao nauk vjernicima do Sudnjega dana ostavio kazavši: “A zašto niste kada ste čuli loš glas i vijesti, zašto niste dobro pomislili….” I rekao je u časnom ajetu: “A oni koji vole da se o vjernicima loše glasine šire, njima patnja bolna pripada…” I rekao je:  ”…Ako vam dođe kakav nepošten čovjek sa nekom viješću, provjerite tu vijest o vjernici…” Također, zar Allah nije rekao: “Teško se svakom klevetniku…” I kazao je: “A oni koji ezijjete muslimane i muslimanke zbog onoga zašto nisu krivi, neka znaju da na svoja pleća stavljaju teret potvore i očitog grijeha.” Zar Allah Uzvišeni nije opisao prave  vjernike rekavši: “I oni koji laž ne svjedoče, koji se ne povode za lažima…”

Ali ono što je za nas važno naučiti iz događaja ifka (potvore Aiše r.a., i sličnih) jeste, da su lažne vijesti i propaganda još u tim vremenima nalazile plodno tlo, ponajviše zbog  povodljivosti muslimana i nesvjesnosti da su dezinformacije, podmetanje laži i klevete dio neprijateljske strategije i ciljeva.

Braćo i sestre! Čuvajmo i pazimo hurmet jedni drugih. Znamo li da je čast muslimana veća od časti Kabe?! Gorka su izvinjenja koja dolaze nakon učinjene štete.

Dakle, način na koji se putem društvenih mreža i mnogih medija širi histerija i nepovjerenje u sve i svakoga  je put anarhije u kojoj nažolst  i mi često učestvujemo. Jedan mislilac je o internet mogućnostima i društvenim mrežama rekao: “Internet je ludilo. Dao je prostor javnog govora i nastupa  ljudima koji su u vremenu prije njega, mogli  i smjeli govoriti samo u kafani dok su pijani i nesvjesni svoga govora, i to još u ćošku, skriveni, gdje ih niko ne čuje.”

Poslanik a.s, nas uči pa kaže: “Dosta je čovjeku laži da prenosi sve što čuje.” (Rijadu -s- salihin, sahih )

Braco i sestre!

Na putu razvijanja svijesti o medijskoj kulturi, mnogi bismo trebali razmišljati o ozbiljnom limitiranju korištenja društvenih mreza i mnogih internet usluga, jer mnogi ne uviđamo da pogodnosti koje tehnologije pružaju ne koristimo  za ispravne stvari već suprotno. Neki drugi pak imaju drugi problem, pa ćeš ih vidjeti da zaboravljajući edeb i kulturu pri razgovoru sa drugima, svako malo svoj pogled vraćaju na mobitel iščekujući  novu poruku na društvenim mrežama ili vijest sa nekog od internet portala. Treći se npr., po završetku namaza, istog trenutka late svoga mobitela….Pomislih za vrijeme pandemije i naše sveopće brige za zdravlje, posao, hranu…, u trenutku pomislih, tek bi pravi haos i histerija  nastali kada bi nestalo interneta, kada bi se valjalo navikavati na dane i noći bez  mobitel -ekrana, bez tipkanja, pretraživanja i komentarisanja po internetu. Vjerovatno bi neuporedivo više bilo ljudi koji bi trebali stručnu medicinsku i druge vrste pomoći radi odvikavanja od patološke ovisnosti korištenja interneta i pametnih telefona, nego sto je bilo onih kojih su trebali pomoć od korona virusa.

Braco i sestre! Ako ništa, onda makar sebi i svojoj djeci limitirajmo vrijeme koje trošimo provodeći uz internet, mobitele i tv ekrane. Pravilno odaberimo šta ćemo pratiti, slušati i od koga prihvatati  programski sadržaj i vijesti. To je abeceda razvijanja svijesti o medijskoj kulturi. S druge strane, koliko je poslova neodrađenih, obaveza zapostavljenih, bračnih odnosa narušenih, knjiga nepročitanih, dobrih djela ne urađenih, namaza propuštenih…, zbog vremena i vremena koje trošimo na spomeuto.

Allahu naš, pouči nas najljepšem i onome sa čime si Ti najzadovoljniji, učini da budemo čestiti i kreposni muslimani, da dobro radimo i dobro promovišemo, da zlo ne činimo i da u njemu ni u kojem obliku na učestvujemo. Allahu naš, učvrsti na Pravome putu nas i našu djecu, da se oni nas ne zastide i da se mi njih ne zastidimo, AMIN!!!

Hutba – Džamija Kralj Fahd, Sarajevo

Hatib: mr.sci.kurra hafiz Alija ef.Rahman

Akos.ba