“Ako prezire jednu njenu osobinu, zadovoljan je njenim drugim osobinama”

Jedan od znakova zrelosti i razuma jeste da čovjek shvati kako ljudi oko njega neće uvijek postupati onako kako on želi i zamišlja. Ne postoji čovjek koji je savršen u svemu, niti odnos bez manjkavosti. Zato je prihvatanje tuđih nedostataka dio svake zdrave i stabilne veze, baš kao što i drugi trebaju prihvatiti naše.

Zbog toga bi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

„Ako prezire jednu njenu osobinu, zadovoljan je njenim drugim osobinama“ (Hadis, Muslim), trebale biti pravilo u našem odnosu prema ljudima i načinu na koji gledamo one koje volimo.

Društveni odnosi predstavljaju veze i svakodnevne interakcije među ljudima: unutar porodice, među supružnicima, prijateljima, kolegama, komšijama i širom zajednice. Ti odnosi ne opstaju samo na pravilima i obavezama, nego prije svega na razumijevanju, strpljenju i međusobnom uvažavanju.

Islam je veliku pažnju posvetio upravo tim odnosima. Uzvišeni Allah je ljude stvorio da se upoznaju, pomažu i međusobno upotpunjuju, a ne da jedni drugima budu teret i razlog razdora. Zato Kur’an stalno podsjeća na vrijednost lijepog ponašanja, milosti i čuvanja međuljudskih veza.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodatno je učvrstio taj princip poredeći vjernike sa jednim tijelom: kada jedan dio zaboli, cijelo tijelo osjeti bol. To pokazuje da zdravo društvo ne može postojati bez saosjećanja, blagosti i spremnosti da se ljudi gledaju cjelovito, a ne samo kroz njihove greške.

Posebno mjesto u islamu zauzima porodica, jer je ona temelj svakog društva. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao supružnike da ne gledaju samo ono što im smeta kod druge strane, nego da primijete i ono dobro što postoji.

Nijedan čovjek nije sastavljen samo od mana, niti samo od vrlina. Neko može biti nagle naravi, ali iskrenog srca. Neko može imati određene slabosti, ali istovremeno biti odan, brižan i plemenit. Mudrost nije u tome da čovjek traži savršenstvo koje ne postoji, nego da zna odvagati između dobrog i lošeg.

Upravo zbog toga mnogi brakovi, prijateljstva i porodični odnosi pucaju onda kada ljudi gledaju samo mane, a zaborave sve ono lijepo što su nekada voljeli kod druge osobe.

Šejh Es-Sa’di je govoreći o ovom hadisu pojasnio da čovjek treba sebe navikavati na svijest da će kod svakoga pronaći nešto što mu se ne dopada. Ali ako uz tu manu vidi i vrline, tada će lakše sačuvati ljubav, smirenost i međusobno poštovanje.

Onaj ko se usmjeri samo na greške ljudi, vrlo brzo će izgubiti mir, a odnosi će mu postati puni zamjeranja i udaljavanja. Nasuprot tome, čovjek koji zna primijetiti dobro kod drugih živi smirenije i lakše čuva veze koje vrijede.

Zato je jedna od velikih životnih mudrosti naučiti da ljude ne posmatramo samo kroz ono što nam smeta, nego i kroz ono dobro što nose u sebi.

Jer odnosi ne opstaju zahvaljujući savršenstvu, nego zahvaljujući razumijevanju, blagosti i spremnosti da jedni drugima oprostimo ono što i sami želimo da nama bude oprošteno.

akos.ba