Maturske večeri
Krajem mjeseca maja srednjoškolci završavaju školovanje u srednoj školi. Dolaze pred još jednu životnu raskrsnicu i odluku šta će studirati u narednom periodu. Mnogi od njih su već ranije odlučili i shvatili šta žele u životu. Dobar dio njih još ne zna šta će i i hoće li uopće studirati. Vjerovatno ima i onih što će studirati bilo šta jer njihovi roditelji žele da im djeca idu na fakultet a kad će i hoće li ga završiti, manje je važno.
Ne možemo a da ne primijetimo koliko nam se omladina „pokvarila“ još u osnovnoj školi a da ne govorimo o srednjoj. To se pogotovo vidi na kraju školovanja, na maturskoj večeri. Mnoštvo polugolih srednjoškolki (sadašnjih kćeri, sestara, unuka a budućih studentica, majki) defilira gradom pred masom okupljenih ljudi koji su ih došli ispratiti… Ispratiti gdje, na šta? U noć alkohola, razvrata, nemorala i to zajedno sa njihovim „odgajateljima“, njihovim dotadašnjim profesorima i profesoricama.
Škola, kao odgojno-obrazovna institucija, je, očigledno, izgubila ovo prvo a za drugo se još uvijek nekako bori. Zar možemo smatrati da su ova naša djeca odgojena od strane škole ukoliko se sve ovako završi na maturskim večerima? Te djevojke i mladići će tu „ludu i nezaboravnu noć“ provesti u svemu osim ne u lijepom odgoju. Jesu li oni krivi ili je kriv obrazovni sistem koji im je uskratio odgoj? Možemo polemisati i o jednom i o drugom ali je činjenica da nešto ide kako ne treba.
Te djevojke tako „obučene“ ponose se pred svojim roditeljima, rođacima, prijateljima i profesorima u „haljinama“ koje su im očevi njihovi kupili specijalno za matursko veče. Možda se neka od njih i ne bi tako „obukla“ ali okolina je takva, sve su tako odjevene i ona ne može reći NE. Da ju je škola odgojila kako treba ona bi to i rekla ali da su sve druge pristojno obučene.
Umjesto da kraj srednjoškolskog obrazovanja „proslave“ dostojno školski , omladina ovaj događaj koristi za dobar provod uz hektolitre alkohola, mnoštvo razvrata i ko zna čega sve lošeg. Sve to njihovi dotadašnji nastavnici, po slovu zakona ali ne i praktično – odgajatelji, gledaju svojim očima i ne osjećaju (možda) ni trun savjesti što nisu ispunili svoju zadaću za koju su, iz budžetskih sredstava, plaćeni.
Kao rezultat te „nezaboravne večeri“ imamo mnoštvo pijane omladine i obešćašćenih djevojaka koje se vrate svojim roditeljima takvi/takve i nastavljaju dalje jer sutra je novi dan a da ne osjete ni truna stida za to što su uradili/uradile.
To očigledno javno griješenje pod plaštom maturske večeri treba kritikovati i nikako se s njim slagati jer je očigledan grijeh na koji smo dužni, po našoj lijepoj vjeri Islamu, ukazati. Ta omladina se uči nečemu što će im samo donijeti štetu u životu. Ne kažemo da škola ne treba organizovati neku svečanost povodom završetka školovanja srednjoškolaca već to treba biti nešto pristojno i nešto što doliči takvom događaju.
Mi smo dužni da naređujemo dobro i odvraćamo od onoga što je loše i da ljude upozoravamo na to. U protivnom, možemo izazvati Allahovu subhanehu we te’ala srdžbu i kaznu koja neće mimoići i one koji su dobri vjernici. Da nas Allah sačuva!
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem rekao: “Ko vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda govorom, a ako ne može, onda neka ga prezre srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, 2621)
Molimo Allaha da nas uputi na pravi put, sačuva nas harama bilo koje vrste, pokaže nam istinu istinom i učini da je slijedimo, pokaže nam neistinu neistinom i učini da je se klonimo, otvori naša srca spram robovanja samo Njemu, Uzvišenom, oprosti nam grijehe, javne i tajne, male i velike, znane i neznane, i podari nam džennet! amin
(akos.ba)
