Malina u Gornjovrbaskoj regiji zamjenjuje uzgoj kupusa: Zarada prije tradicije
Gornji Vakuf/Uskoplje oduvijek je bio poznat po uzgoju kupusa koji je zahvaljujući kvaliteti preko trgovačkih lanaca i nakupaca stigao čak i do Amerike. 
“Bavimo se proizvodnjom kupusa više od deset godina. Međutim, ne može se više živjeti od prodaje kupusa. Promijenila se i klima, došli su topliji dani, nema više ni kiša, a pored toga, nakupci nas ucjenjuju da im jednu vreću prodajemo po 3-4 marke. Petnaest kilograma kupusa dajemo po 4 marke. Nema tu zarade za nas, ali za nakupce ima, jer oni tu istu vreću prodaju po dvostruko većoj cijeni na pijacama u Mostaru ili drugim mjestima po Hercegovini”, kaže Enes Šišić koji s rodbinom prodaje kupus uz rijeku Vrbas.
On dodaje kako je sad aktuelnija malina, dok kupus “izlazi iz mode”.
Hanifa Šišić, Enesova rođaka, također potvrđuje da se od proizvodnje kupusa teško može preživjeti, a nezaposlenog naroda je mnogo, jer u mjestu rade samo dvije fabrike koje zapošljavaju mali broj radnika.
“Plaće su male, pa se snalazimo svakako da preživimo. Pored kupusa, ja sam posadila i maline, krompir, grah. Prošle godine je prodaja kupusa dobro išla, jer su poplave uništile nasade širom BiH, a mi smo profitirali. Ove godine prodaja je slabija nego ikada. Međutim, smatram da je naša budućnost u malinama. Na jednom dunumu malina zaradiš duplo više nego na dunumu kupusa. Jeste da se i više radi, ali nemamo drugog izbora”, kaže Hanifa.
Uz cestu koja vijuga dolinom Vrbasa sjedi četvero proizvođača kupusa. Jasminka Duratbegović s ponosom pokazuje svoje proizvode.
“Sve ovo je moje – kupus, krumpir, grah, sirće od jabuke, med. Imam čak 70 košnica meda. Proizvodnjom kupusa bavim se više od dvadeset godina. Zasijem četiri-pet dunuma kupusa, pa prodajem. Pogađamo se, cjenkamo s mušterijama, sve je to dio posla. Imam i jedan dunum zasada maline, pa se nekako preživljava” priča Jasminka.
Akos.ba
