Ljubavna priča iz Gazze: Čekanje zaručnika 12 godina iz zatvora

U skromnoj radnji vjenčanica u Gazzi, krojačica dotjeruje posljednje detalje na klasičnoj vjenčanici Haje Assad. Ali Assad nije tipična nevjesta, izraelski sud odložio je njeno vjenčanje za više od 12 godina stavivši njenog zaručnika iza rešetaka.

Priča je počela kada je Assad, sada 30-godišnjakinja, studirala poslovnu administraciju. Ijad je bio učitelj u istoj školi, i dvoje mladih se brzo zaljubilo. Nakon samo dva mjeseca Ijad je predložio brak, i sve je išlo dobro do dana kada su trebali zakazati šerijatsko vjenčanje. Ijad je potpuno nestao.

Ne znajući da je njen zaručnik učestvovao u operacijama protiv Izraela, Assad nije čula ništa o Ijadovom prebivalištu ili stanju puna tri mjeseca. On je navodno uhapšen od strane Izraelaca, a u to nije vjerovala sve dok je nije nazvao da potvrdi glasine.

„Odmah sam spustila slušalicu. Nisam mogla zamisliti da razgovaram sa nekim u izrelskom zatvoru“, kazala je ona. „Mislila sam da će to dovesti u pitanje život moje porodice“.

Ijad se nije doimao kao borac. „Bio je tako simpatičan i moderan čovjek. On nikada nije govorio o otporu ili takvim pitanjima“, kaže Assad. „Sjećam se da je uvijek želio da mu košulje budu opeglane, a kosa uređena. Trebalo mi je neko vrijeme da to prihvatim“.

Ijad je uhapšen na kontrolnom punktu Ebu Huli, gdje je radio, u Gazzi. On je pokušavao doći do grada Han Junis, također u grada u Gazzi, gdje je živio. Bilo je to 2002., tri godine priije nego što se Izrael povukao iz Pojasa Gazze.

Grupa njegovih prijatelja iz Fatahove brigade Šehidi el-Akse uhapšena je nekoliko dana ranije. On je znao da je to, također, i njegova sudbina, ali naravno nikada svojoj dragoj nije rekao da je vojnik.

Ijad je zatim proveo dvije godine pokušavajući da nazove Assad iz Nafha zatvora u Izraelu i da je nagovori da ga čeka. Ona je to smatrala fantazijom te nije željela biti dio toga.

„Za izraelske odluke ne postoji garancija, a ja ne mogu ostariti u ovom društvu, tako sam mislila“, objašnjava ona. „No, nakon nekoliko njegovih pokušaja, vjerovala sam u njega i da je naša ljubav vječna“.

Ijad je dobio 26 godina zatvora, kazna mu je kasnije smanjena na 12 godina. Assad je odlučila da ga čeka, iako su njeni roditelji bili protiv.

„Moja mama je kazala da ću izgubiti godine čekajući ga, a niko nije bio siguran da će biti oslobođen kada su rekli- ne samo da moja mama nije vjerovala, već svi oko nas“, prisjeća se Assad s radošću nekoga ko je pokazao da drugi nisu bili u pravu.

Assad je brojala dane 12 godina, ali se također trudila da bude uvijek u poslu kako bi mogla izdržati čekanje. Radila je za nevladine organizacije kao istraživač, te je odlazila svakodnevno u teretanu kako bi ublažila stres. Ono što je najvažnije, kaže ona, razgovarala je s Ijadom kada bi uspio da prošvercuje telefon, ili preko lokalnog radija.

„Danas kada smo napokon zajedno, osjećam kao da je 12 godina prošlo kao treptaj oka“, kaže Assad.

Kao Palestinac u izraelskom zatvoru Ijad dobija mjesećnu platu od Palestinske samouprave. Sve plate je sačuvao za veliki dan.

Assad kaže da je sada vrijeme da ostatak života provede sa mužem odgajajući djecu. „On je već uradio ono što je želio za svoju zemlju. Sada je vrijeme da se posveti ženi i djeci“, kaže Assad.

IslamBosna.ba