Liderstvo i menadžmentNauka i tehnologija

Ljekovitost suza: Zašto su ljudi koji mnogo plaču mentalne gromade?

Od tuge se znamo često otuđiti, te je u potpunosti potisnuti iz našeg života.

Spoljašnje izražavanje tuge sa plačom se smatra znakom slabosti i nesigurnosti. Nepošteno je da naša kultura stavlja tugu u tako usku kutiju. To je štetno, nezdravo i stvarno nepravedno prema jednom ljudskom životnom iskustvu.

Ljudi koji se ne boje izraziti svoju tugu su u stvari, daleko više psihički zdravi od onih koji je potiskuju.

Evo zašto:

Oni se ne boje svojih emocija

Ljudi koji ignoriraju tugu uskraćuju sami sebi važan aspekt života. Tuga ili plač nije znak slabosti, to je znak da ste ljudsko biće i da imate osjećaje koji su izvan onoga što su vam rekli da je prikladno prikazati u javnosti.

Oni razumiju ljekovitost suza

Pored toga što služe kao „izdušni ventil“ za stres, plač, a posebno suze, imaju naučnu prednost jer vrše oslobađanje toksina, poboljšavaju vid i mogu ubiti 90 do 95 posto svih bakterija u oku za pet do deset minuta.

Oni znaju kako terapijski djeluje plakanje

Nedavne psihološke studije su utvrdile da plač stimulira oslobađanje endorfina u našem mozgu, hormona sreće, koji također djeluje kao ubica prirodne boli. Plakanje također snižava razine mangana, hemikalije koja, kada je preeksponirana, može razbjesniti mozak i tijelo.

Oni ne brinu o rodnim ulogama ili društvenim očekivanjima

Plakanje je stigmatizirano za oba spola. Ako ona plače to je zato što je nestabilna ili je „pukla“, ili najluđi zaključak, treba pažnju drugih. Ako on plače, onda je papak, papučar ili nije dovoljno muškarac. Sve ove generalizacije potiču oba spola da svoju tugu sakriju u dubine svoje duše.
Oni koji izraze svoju tugu u javnosti ne samo da su hrabri, nego su i aktivisti za emocionalno zdravije društvo.

Oni pozivaju druge da ne bježe od svojih emocija

Kada smo iskreni prema našim tijelima, možemo dopustiti da stalno radimo maksimalnim kapacitetom, čak i kada smo naišli na ogromnu bol.
Svi bismo trebali biti više zahvalni na našoj biološkoj sposobnosti da možemo plakati i uzeti punu prednost prirodnog ublažavanja anksioznosti.
Plač se ne treba shvatiti kao znak slabosti, nego znak unutarnje snage i svjesnosti.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić

Povezani članci