Vijesti iz zemlje

Ljekar Youssef Hajir kao dječak protjeran iz Palestine: Primili smo ih, a oni ovako vraćaju, ne mogu da ih mrzim

Youssef Hajir, hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, jedan je od Palestinaca koji su 1948. godine morali napustiti svoje ognjište i utočište pronaći u Siriji. Imao je samo tri godine. Tada mu je ubijen otac i brat

Youssef Hajir, hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, jedan je od Palestinaca koji su 1948. godine morali napustiti svoje ognjište i utočište pronaći u Siriji. Imao je samo tri godine. Tada mu je ubijen otac i brat, javlja Anadolu.

U Bosnu i Hercegovinu je došao kao stipendista, tu je završio Medicinski fakultet, osnovao porodicu i danas živi tu. Ljekar u penziji danas opet gleda stravične slike iz Gaze, nakon izraelskih napada koji su pokrenuti 7. oktobra.

“Rođen sam 1945. godine u Haifi. Palestinski narod je oduvijek bio jedna svjetla tačka na Bliskom istoku. Imali smo svoj novac, državu, zastavu, pozorište, kao i svaka država u ono vrijeme. Tel Aviv je bio predgrađe Jaffe gdje smo ih primili. Primili smo ih kao ljude, a oni nam sada ovako vraćaju”, ispričao je Hajir.

Sa tri godine je morao napustiti kuću.

“Majka mi je pričala, ja se ne sjećam, kako su nas strpali u kamione, prebacili preko granice u Liban, a zatim smo pješke otišli u Siriju”, ispričao je Hajir.

Bili su imućna porodica, a u Siriji su bili bez ičega.

“Bili smo bosi i goli. Tražili smo hranu od ljudi u selima kroz koja smo hodali. Onda smo se stacionirali u palestinski kamp u Homsu. Nije bilo ni vode, bili su neljudski i nehigijenski uslovi. U Bosnu i Hercegovinu sam došao kao stipendista, dobilo smo je kao dvojica Palestinaca iz Sirije. Naučili smo jezik, a zatim upisali Medicinski fakultet. Završio sam fakultet, ali se nisam imao gdje vratiti. Moja porodica nije imala šta jesti. Ostao sam tu i počeo raditi”, izjavio je Hajir.

– Rat u BiH –

Mislio je da se situacija koju je proživio kao dječak u Palestini, a kasnije u Siriji neće ponoviti. Međutim, onda je došla 1992. godina, počeo je rat u Bosni i Hercegovini.

“Ostao sam ovdje u ratu i mislim da sam vratio jedan dio duga prema Sarajevu, Bosni i Hercegovini. Pomagao sam svim ljudima. Osnovao sam bolnicu na Dobrinji. Svaki dan, u svakom trenutku sjećam se onoga što mi se dogodilo u Palestini. Pojavljuju se te slike užasa, neimaštine, gladi. Htio sam spriječiti da se to dogodi ovdje”, pojasnio je Hajir.

Jedan je od nekoliko stotina svjedoka koji su svjedočili u Haškom tribunalu u slučaju protiv Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i optuženog za genocid i ratne zločine u BiH.

“Nikada nisam osjetio mržnju. Ni sada je ne osjećam, ne mogu. Želim da je osjetim sada prema svemu ovome što se dešava, ali ne mogu da postignem taj stepen mržnje”, izjavio je Hajir.

– Napadi na Gazu i ubistva civila –

Gaza doživljava tešku humanitarnu krizu bez struje, dok voda, hrana, gorivo i medicinske potrepštine ponestaju.

Borbe su počele kada je Hamas 7. oktobra pokrenuo višestruke iznenadne napade koji su uključivali brojne raketne napade i upade u Izrael preko kopna, mora i iz zraka. Hamas je poručio da je upad bio odmazda za ranije upade u džamiju Al-Aksa i porast nasilja izraelskih doseljenika.

Izraelska vojska je kao odgovor pokrenula operaciju protiv ciljeva Hamasa unutar Pojasa Gaze, koja je poprimila dimenzije neselektivnog bombardovanja civilnih objekata, stambenih zgrada, džamija, crkava, ali i bolnica.

“Ovo što se sada dešava u Gazi je vrlo depresivno, tužno i neljudski. Ne odobravam ubistva civila. Prije svega sam ljekar i humanista, svakome ću pomoći. U ratu u Bosni i Hercegovini sam primio i operisao mnogo jevreja. Nikada nisam imao drugi pogled na te ljude. I Zapad koji slijepo podržava Izrael, ne vidi cijelu sliku. Svaka akcija ima reakciju. Ovo što su radili zadnjih mjeseci na Zapadnoj obali i ulazak u Al-Aksu, moralo je imati reakciju. Nažalost, došla je na ovakav način, da se ubijaju civili. To je moj narod. Svakodnevno imamo napade i na Zapadnoj obali gdje je moja rodbina”, rekao je Hajir.

Međutim, poručio je da opet ne može nikoga mrziti.

“Žao mi je i onoga kroz šta su oni prošli, od holokausta. Nigdje nisu bili dobrodošli. Arapi ih nikada nisu tjerali. Živjeli su u tom društvu. Moj brat je u ono vrijeme bio oženjen jevrejkom i ona je sa nama otišla u Siriju”, ispričao je Hajir.

Smatra da je za trenutnu situaciju rješenje dvije države.

“Izraelci i Palestinci su se bili dogovorili oko toga – dvije države. Međutim, Izrael nikada nije išao ka tome. Ne odobravam brutalnost, ali razumijem i Palestince, dosta im je više. Ovakav način tretiranja Palestinaca je pogrešan i iz toga ne može proizaći ništa dobro. A oni ne mogu uništiti palestinski narod, to moraju znati, a svaka generacija će biti oštrija nego trenutna. Moraju reći Izraelu da je dosta. Kao Palestinac kažem da mi je žao svih žrtava. Mi smo ljudi koji misle na budućnost”, dodao je Hajir.

akos.ba

Povezani članci