Legenda o ‘buđavom siru’ – zašto jedemo pokvarenu hranu?
"Plavi sir", prošaran plavičasto sivom mrežom buđi, simbol je dobrog ukusa i luksuza. Danas se masovno proizvodi, i poznat je širom svijeta kao sir izuzetnog ukusa. Zašto su ljudi počeli da jedu nešto što je pokvareno?
Kako piše New York Times, prvi plavi sir je napravljen još prije dva milenijuma. Rokfort sir se pominje u spisima rimskog naučnika Plinija starijeg, u prvom vijeku nove ere. Ipak, neki historičari tvrde da on samo hvali galski kozji sir, i nikada ne pominje da je bio plav.
Prema legendi, zaljubljeni galski pastir ostavio je svoj ručak, sastavljen od hljeba i sira, u pećini kako bi se našao sa svojom ljubavnicom. Ne znamo kako se ta ljubavna afera završila, ali ono što legenda kaže je da se taj pastir vratio poslije tri mjeseca i sjetio da je ostavio ručak tu. Bio je vjerovatno jako gladan pa je pojeo plavi buđavi sir koji je našao. I očigledno mu se jako svidio.
Rokfort je od tada (ali i drugi plavi sirevi) poznat i cijenjen sir, pa je tako bio omiljen i među kraljevima. Francuski kralje Charles VI (Ludi) je još 1411. potpisao protkol kojim se štiti ovaj sir od inostrane konkurencije.
Britanci imaju svoju verziju ovog sira, kao i druge nacije (Danski plavi). I u svakoj zemlji je vezana slična priča za porijeklo sira – nastao je slučajno.
Buđ koja se razvija na ovom siru se zove Penicillium roqueforti, i zapravo je vrsta gljivice. Može da se nađe u Rokfortu, Gorgonzoli i drugim sirevima. Iako neki i dalje praktikuju stari način proizvodnje, i ostavljaju sir u kontrolisanim uslovima da sam “sazri” do trenutka kada razvije buđ, mnogo je proširenija masovna proizvodnja. U fabrikama se sada ciljano dodaje gljivica, te današnji sirevi imaju kontrolisane šare aromatične buđi.
Akos.ba
