Kurban-bajram 1992. godine: Dan zločina nad Bošnjacima Ljutočke doline
Prvi dan Kurban-bajrama 1992. godine za mještane Ljutočke doline je krvavi datum kojeg se svake godine s tugom sjećaju.
Svake godine u ovoj se bihaćkoj mjesnoj zajednici Orašac obilježi godišnjica stradanja Bošnjaka koji su tokom 1992. godine na svirep način ubijeni i to od svojih dojučerašnjih komšija. Prošle je već 25. godine od četničkog krvavog pira po Ljutočkoj dolini, pljačkanja, paljenja, ubijanja, silovanja i mučenja mještana ovog kraja.
Početak stradanja Ljutočana otpočeo je 10.juna. 1992. godine, dan uoči najvećeg Muslimanskog praznika Kurban-bajrama. Umjesto da bajram dočekaju i slave u svojim kućama, Bošnjaci Ljutočke doline morali su napustiti svoja ognjišta u Kulen Vakufu, Ostrovici, Klisi, Brdu Demirovića i zaputiti se u susjedno selo Orašac koje se također nalazi u Ljutočkoj dolini. Bajramski dani mira, radosti i sreće za Ljutočane su postali simbol bola, patnje, užasa i stradanja.
Krvavi bajram
Prvi dan Kur’ban-bajrama te 1992. godine, osvanuo je krvav za Bošnjake Ljutočke doline, jer su oni koji se nisu dali u bijeg ka UN snagama smještenim na teritoriji susjedne Hrvatske nadomak Štrbačkog buka, bili su pljačkani, mučeni, silovani i ubijani.
Za one koji su odlučili da spas potraže u bijegu, početak evakuacije i napuštanja svojih ognjišta bio je jedan od najtužnijih dana u njihovim životima kojeg se i danas s tugom prisjećaju.
Sve ono što su dobri Ljutočani godinama sticali i gradili, sve uspomene na lijepe životne trenutke, porodične fotografije, suveniri sa putovanja i ljetovanja, u suštini cijeli njihov dotadašnji život ostalo je taj dan u Ljutočkoj dolini.
Narod je u kesama ponio samo ono najpotrebnije, ostavivši sređene, očišćene i za bajram pripremljene domove u kojima su ostala bajramska jela koja su tom prilikom pripremili za svoju rodbinu i komšije.
Most rastanka
Stanovništvo se izvlačilo čitav dan i grupisalo u reonu Radolja, a tu ih je dočekalo novo iskušenje prelaska preko mosta gdje su se na suprotnoj strani nalazile UN snage.
Na ovom mostu su razdvojene mnoge porodice, očevi od sinova i kćerki, supruge od svojih muževa. Taj most je simbol rastanka i tuge za sve one koji su ga prešli.
Nakon teške i neprospavane noći na Radolju, četnici ujutro su počeli odvajati ljude na Kliševiću, tražili su da se jave ranjeni. Govorili su da će ranjenima pomoći. Međutim ranjene muškarce koji su se javili odveli su u logore, a neke ubili. Oni koji su uspjeli da pređu most, UN-ovim vozilima su najprije prebačeni u Donji Lapac u Hrvatsku, a odatle su dalje odvoženi u Bihać.
Ovih dana kada Bošnjaci muslimani širom naše domovine radosni u blagodatima slobode dočekuju Kurban-bajram, prisjetimo se svih onih kojima je bajram te 1992. godine bio posljednji u životu i kojima nije bilo dozvoljeno da ga proslave sa svojim najmilijima.
Ljutočka dolino nikada ne zaboravi Kurban-bajram 1992. godine!
F. Vojić
