Kuhinja Medžlisa IZ Gunja spas za Hrvate i Bošnjake: Nema podjela ni u životu, a posebno ne oko ručka

Kada se kuhinja otvorila prošle godine nakon stravičnih majskih poplava u Gunji tu se jedno vrijeme spremalo i 2.600 obroka svaki dan. Sada je to između 1.000 i 1.200 obroka

Piše: Almir Terzić 

Kroz dvorište Medžlisa Islamske zajednice Gunja, u Hrvatskoj u roku dva sata, tačnije od 12 do 14 sati svaki dan prođu gotovo svi žitelji tog mjesta smještenog u zapadnom Srijemu na lijevoj obali Save, uz sami rub na granici s Bosnom i Hercegovinom. 

Razlog jedinstven i za Bošnjake- muslimane, Hrvate, ali i sve ostale – podjela hrane u javnoj kuhinji koja funkcioniše pri Medžlisu Islamske zajednice. 

Okupljanje žitalja sa posudama za topli obrok i cekerima za hljeb počne i prije, ali podjela hrane počinje uvijek na vrijeme, u 12 sati. 

U vrijeme posjete ekipe Anadolu Agency (AA) za ručak je bio grah kojem su se iznimno obradovali kako žitelji tako i radnici angažovani na obnovi kuća u Gunji uništenih nakon majskih poplava prošle godine. Niko ko se zatekne u Gunji ne ostane bez ručka. U kuhinji kažu kako ga mora biti za svakoga i domaćeg stanovnika, ali i putnika namjernika. 

“Kuhunja je ideja našeg muftije Aziza Hasanovića. On kada je prvi put došao u Gunju nakon poplava rekao je: tu treba otvoriti kuhinju. Ako neće niko mi ćemo hraniti ovaj narod. A, narod nakon poplava nije imao gdje jesti, niti gdje spremati. Nije bilo ni struje. Ništa. Tu se jedno vrijeme spremalo i 2.600 obroka svaki dan. Sada je to između 1.000 i 1.200 koliko kako i kada se sprema obroka. Tu jedu svi bez obzira. Nema govora da neko oko šerpe pravi razliku. Taman posla”, ističe u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Idriz efendija Bešić, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Gunja.  

– Zadovoljstvo zbog otvaranja kuhinje 

U redu dok čega svoj obrok susrećemo i Zvonku Jakobovića, Hrvata, penzionisanog profesora koji za AA kaže kako je korisnik kuhinje od prošle godine.

“Redovno ovdje dobivamo hranu koja je kvalitetna. Svaki puta obrok je sa mesom. Ujedno možemo biti i zadovoljni što je ova kuhinja otvorena. Mnogi ljudi i sa penzijama i sa manjim primanjima ne mogu baš sebi priuštiti da nešto uzmu, tako da je ova kuhinja itekako dobrodošla. Ljudi sada moraju izdvojiti od ono malo svojih primanja, posebno ako su u penziji, da uzmu ono što im nedostaje. Poplava je sve odnijela. Ako vi razmišljate o tanjuru, o kašiki, dijelu odjeće ljetnje ili zimske znači sve to ponovno morate uzimati. Hrana ostaje u drugom planu tako da mislim da je ova kuhinja dobrodošla”, poručuje profesor Jakobović kojeg svi tako oslovljavaju u Gunji. 

Ispričao nam je kako je nakon prošlogodišnjih majskih poplava u Gunji sam obnovio svoju kuću. Učinio je to, veli “sa svoje dvije ruke” i u devetom mjesecu prošle godine uselio ponovno u svoju kuću.

“Hvala Bogu da me je zdravlje poslužilo da sam to sve mogao uraditi. Ide u Gunji polako, međutim da je sve onako idealno nije”, navodi Zvonko. 

Zanimalo nas je da nam profesor objasni i način života Hrvata i Bošnjaka u zajedništvu u Gunji koja je primjer prave multietničke sredine u Republici Hrvatskoj. 

“Vi ste pogodili sugovornika: ja sam živio u Brčkom i tamo sam predavao u školama tako da sam još odavno osjetio suživot i sa Bošnjacima i sa Srbima i sa Hrvatima. Tako da je ovdje u Gunji suživot na visokom nivou. Ljudi su u ovoj nesreći našli sebe, ne razmišljaju o politici, ne razmišljaju ko je Srbin, ko je musliman – Bošnjak, ko je Hrvat. Teže svak svakom da pomognu koliko mogu”, priča Zvonko. 

Navodi kako čak i u Brčkom ima i sada prijatelje kako među Hrvatima tako i Bošnjacima.

“Iz Brčkog su mi pomagale moje kolege koji su nekada čak samnom i u gimnaziju išli. Čak su mi dali i namještaja, a baš je jedan od njih Bošnjak, veterinar. Pomogao mi je da čak dvije sobe da namjestim. Prema tome smatram da ovdje ni u kom pogledu ne dolazi do toga ko je Srbin, ko je musliman – Bošnjak. Mi smo svi ovdje ljudi u nesreći i zaista želimo jedni drugima pomoći”, stava je profesor Zvonko Jakobović.  

Slično za AA govori i Muhiba Muhić, Bošnjakinja iz Gunje. Stanovnica je tog mjesta u Hrvatskoj, već 32 godine gdje se udala iz Brčkog. 

Zanimalo nas je šta za stanovnike Gunje znači javna kuhinja koja djeluje u okviru Medžlisa Islamske zajednice u Gunji. 

“Znači spas. Sada je malo drugačije, ali na početku kada nisi imao ništa: jeli smo samo paštetu i narezak. Kada se to otvorilo to je bio spas za nas. Jer, ti čitav dan radiš izbacuješ vodu, smeće, namještaj. Dođeš tu friško napravljeno za pojesti. Pa to nam je olakšanje jedno. I sada je isto jer se dosta svijeta nije vratilo. Jer, ne može neko ko putuje iz Vukovara ili Brčkog gdje su smješteni nakon poplava, zato što oni kada dođu tu, u Gunju, nemaju vremena sebi napraviti. A, to se i ne može posebno u ovim dijelovima gdje je voda bila do krovova”, navodi Muhiba. 

U svoju kuću se vratila u oktobru prošle godine nakon poplava. Bila je sa porodicom u Brčkom, odakle su se vratili i sami sebi obnavljali kuću.

“Nismo htjeli da nam država radi. Imali smo dvije mogućnosti: ili da nam daju 40.000 kuna (nešto više od 10.000 KM) jer smo bili u prvoj kategoriji ili da nam oni rade. Onda mi nismo to htjeli da nam oni rade. Mi smo sami: ja, muž i sin. Dobili smo 40.000 kuna što vam to ništa ne znači”, priča Muhiba.

– Iako u teškom stanju neizbježne čari ramazana i iftara  

Navodi kako su imali i obrt, međutim odjavili su ga prije na nekoliko mjeseci prije nego što su otišli kod sina u Ameriku, a kada su se vratili, uslijedila je poplava.

“Tu smo sve izgubili. Država nam nije ni jednu mašinu namirila. Onda smo mi sami sebi malo po malo. Nismo tražili nikakvu pomoć. Volontera je zaista puno bilo da pomažu, ali mi smo, nas troje sebi fino ono osnovno. Vratili se i osposobili sebi prostor za jedan normalan život. Fino nam je. Vratili smo se na ono staro što smo imali: lijepu kuću, lijepo dvorište, cvijeće cvjeta. Sve je kao da nije ni bila poplava”, priča Muhiba.

Zanimalo nas je da li se u Gunji osjeti čar ramazana, iftara. 

“Osjeti se mada je i vruće i svašta tu ima. Ali, se zaista osjeti. Radujemo se mi tome. Trudiš se da ispoštuješ koliko možeš”. navodi Muhiba. 

Ističe kako Bošnjaci – muslimani sa Hrvatima ništa nikada sporno nisu imali ni u proteklom, najtežem periodu rata, a ni sada.

“Uvijek smo tu zajedno. Uvijek smo zajedno šta god se dešava. Obavezno ćemo i sada zajedno provesti ramazanski Bajram. Tako isto ako je Uskrs, sve drugo. Družimo se. Mislim da je to rijetko na ovim svim područjima bivše Jugoslavije. Ali ovdje zaista nema nikakvih problema”, ističe Muhiba.

Navodi kako su i kada je potrebna pomoć svi tu da je pruže jedni drugima. 

“Ako treba pomoć bilo da je efendija ili pop to se odmah uskaće bez imalo razlike. Ono jeste, ljudi nikada nisu zadovoljni: daleko od toga jer je sve uništeno. Ali, problema među Hrvatima i Bošnjacima-muslimanima nema. To je rijetko i za svaku pohvalu”, poručuje Muhiba.

Akos.ba