Koristimo li ponekad Kur’an i sunnet u lične svrhe?

Prva situacija:

Žena je predsjedavala na jednoj naučnoj konferenciji. Veoma je smetala jednom muškom učesniku. Nervirao ga je način na koji je ona bila uključena u sve detalje oko organizacije, regulisala vrijeme govornika, određivala mjesta za sjedenje, sažeto pojašnjavala komplikovanije dijelove diskusije, i javno iskazivala svoje tečno poznavanje arapskog jezika.

Kada je došao njegov red da se obrati skupu, čovjek nije izrdžao da ne citira slijedeći hadis: „Narod koji postavi ženu za vladara neće uspjeti!“

U ovom tekstu naš cilj nije da diskutujemo o značenju ovog hadisa niti o propisima koji se iz njega deriviraju. Ono što nas zanima jeste način na koji je ovaj čovjek iskoristio riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako bi dao oduška vlastitim frustracijama. Postavlja se pitanje: da li je dozvoljeno na takav jeftin način napadati druge ljude koristeći hadise Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem?

Druga situacija:

Jedan čovjek se oko novca posvađao s svojim prijateljem – koji je istovremeno bio i njegov rođak i komšija. Zajedno su bili uključeni u određeni poslovni projekat koji je neslavno završio. Mnogo su novca izgubili, a mnoge su nade nestale u oblaku dima. Nažalost, i veze među njima dvojicom su zbog toga narušene.

Nakon određenog vremena, susreli su se na porodičnom okupljanju. Došlo je vrijeme namaza, a jedan od njih dvojice je predvodio džemat. To nije bilo ništa neobično, jer je dotični bio i svršenik islamskog fakulteta.

Zanima li vas šta je učio u namazu? Na prvom rekatu je učio: „A ti nikako ne misli da Allah ne mari za onim što rade zulumćari! On ih samo pušta do dana kada će im oči ostati otvorene!“ Kur’an, Ibrahim, 42.

Na drugom rekatu je učio: “Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio?“ Kur’an, El-Fil, 1.

Svima je bilo jasno na šta je učač ciljao. U to vrijeme, ta dvojica rođaka bila na sudu zbog poslovnih nesuglasica, a sada se u njihovu raspravu pokušala uvući i vjera islam. Jedan od njih koristi ajete Kur’ana, kako bi dokazao svoje pravo, premda ti ajeti nemaju nikakve poveznice s njihovom situacijom.

Allah, dželle še’nuh, ne dozvoljava da koristimo Njegove ajete na takav ili sličan način. Oni su objavljeni s jasnom svrhom i zbog ciljanih namjera, a ne kako bih ih mi koristili u ličnim prepirkama, pritom ih vadeći iz konteksta. Ajeti zasigurno nisu objavljeni kako bi nam pružili širi arsenal uvreda pomoću kojih ćemo napadati i povrijeđivati druge ljude. Zaista, Kur’an treba da bude utjeha i lijek za vjernike.

Nakon završetka namaza, rođak je nastavio s atacima. Dok su još sjedili na svojim mjestima, iskoristio je priliku da ljudima pojasni kako neki ljudi obavljaju namaz, ali im on samo povećava udaljenost od Allaha (ova predaja nema vjerodostojan lanac prenosilaca do Poslanika, sallallahu alejhi we sellem). Ova prijetnja se prema njegovim riječima posebno odnosi na one koji nepravedno uzimaju tuđi imetak, čineći to pod lažnim izgovorima.

Ovakav čin je kršenje povjerenja, emaneta koji preuzimamo kada odaberemo put stjecanja vjerkog znanja. Kršenje tog emaneta se ogleda u korištenju ajeta i hadisa u lične svrhe, radi rješavanja ličnih nesuglasica i problema. Situacija postaje još gora kada ljudi s manje islamskog znanja reaguju na te atake, pa potom odbace ili osuđuju hadise ili ajete koje ima citira njihov suparnik.

Allah, dželle še’nuh, nam kaže govoreći o mušricima: “Ne grdite one koji oni,pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili.” Kur’an, El-En’am, 108.

Kako bismo sačuvali zdravlje naših srca, ne smijemo nikada zaboraviti važnost prenošenja Allahove poruke i veliki emanet koji ta zadaća s sobom nosi. Neophodno je da islam učinimo dragim ljudskim srcima, da im omilimo Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. 
To podrazumijeva da nikada ne smijemo koristiti značenja Objave radi naših sitnih ciljeva, kako bi nam poslužili kao poeni u našim nesuglasicama. Religijske istine se ne bi smjele koristiti na tako niskom nivou.

Allah, dželle še’nuh, kaže: „I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!’“ Kur’an, Ta-Ha, 114.

Autor: dr. Selman El-Aude

Preveo: Nedim Botić

Izvor: www.islamtoday.net

minber.ba